Aktualnosti

U nedjelju 23. ožujka u župi sv. Nikole biskupa u Krapini održan je dekanatski susret mladih Krapinskog dekanata u sklopu priprave za Susret hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku u travnju.
Susret je započeo misnim slavljem koje je predvodio povjerenik za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije vlč. Ivica Budinšćak uz domaćeg župnika vlč. Tomicu Šestaka i župnika župe Svetog Križa iz Začretja vlč. Zlatka Pavetića čiji je zbor mladih, VIS Sveti Križ, animirao pjevanje.

Osvrćući se na Evanđelje, vlč. Budinšćak mladima je u propovijedi uputio riječi koje se dotiču svakog od nas: „Jesam li ja kao čovjek žedan susreta s pravim, živim Bogom? I ja i ti svakodnevno molimo,svake nedjelje nalazimo se pred Njim, želimo učiniti nešto dobro, ali često puta ne nalazimo smisao. Imamo li mi danas želju susresti se s Gospodinom i gdje taj susret možemo ostvariti i doživjeti? Kako doći do tog susreta Boga i čovjeka? To je često naše pitanje. Tu sam, slušam,molim, ali često puta ne osjećam. Imam osjećaj kao da je Bog daleko od mene.“ U Korizmi je u središtu križ, i kako kaže vlč. Budinšćak, ako pred ogledalom raširimo svoje ruke, načinit ćemo križ, a u Korizmi na križu želimo naći Onoga koji je visio, Onoga kojeg nazivamo prijateljem - Boga.



Probajmo i na svom životnom putu naći Isusa. Pronađimo Ga u sebi, ali i u drugima jer naglašava vlč. Budinšćak riječi sv. Augustina: „U svakom srcu postoji blata, ali postoji i zrno zlata.“ Ako pronađemo to zrno zlata u svom srcu, u njega trebamo gledati i na njemu se napajati, a ne na blatu. Slično je i sa žeravicom u pepelu. Ako u pepelu pronađemo samo jednu i raspušemo je, ponovno će nas grijati i davati svjetlo.

U susretu s Bogom, pred Oltarom koji je simbol žrtve i Uskrsnuća tražimo svoj život i odgovore na pitanja, a ponajprije tražimo Vodu koja će nam dati snage za taj trenutak i za sutra da u novi radni dan krenemo potpuni, sigurni u sebe. Jer, unatoč našem grijehu, unatoč našoj slabosti i malovjeri, Bog nas voli. Želi susret sa svakim od nas. No, jesmo li mi spremni? Ako jesmo to značiti dati vode i primiti živu Vodu od koje čovjek ne ostaje žedan.

Na kraju vlč. Budinšćak poziva sve one koji se nisu uspjeli susresti s Gospodinom ovaj put da se ne obeshrabre već da budu poput Dubrovnika, sa svih strana okruženi zidinama, ali uvijek otvoreni prema Nebu.