Objavljeno: 11.02.2015.
Hrvatska rimska zajednica svečano je proslavila blagdan blaženoga Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika, u Papinskom hrvatskom zavodu i Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu. Euharistijsko je slavlje predvodio i propovijedao pročelnik Kongregacije za nauk vjere kardinal Gerhard Ludwig Müller u koncelebraciji s apostolskim nuncijem nadbiskupom Martinom Vidovićem i sedamdesetak svećenika.
Među njima su bili, uz poglavare i studente Zavoda, msgr. Henryk M. Jagodziński iz Državnoga Tajništva Svete Stolice; p. Benedikt Lautenbacher SJ, rektor Zavoda „Germanicum et Hungaricum“; p. Ante Lozuk SJ, rektor Russicuma; msgr. Vladimir Stahovec, rektor slovačkoga zavoda; p. Siniša Balajić OFM – rektor Antonianuma; o. Zdenko Krišić OCD – rektor Terezianuma, predstavnici drugih zavoda i rimskih dikasterija te hrvatski svećenici i redovnici koji su na studiju ili službi u Rimu.
Pročelnik Kongregacije za proglašenje svetima kardinal Angelo Amato uputio je pozdrav i čestitku pisanim putem. Svetoj su misi također nazočili brojni veleposlanici pri Svetoj Stolici i drugi diplomatski djelatnici: Filip Vučak – Republika Hrvatska, Slavica Karačić – Bosna i Hercegovina, Juan Carlos Gamarra Skeels – Peru, Gábor Győriványi – Mađarska, Peter Sopko – Slovačka, Mariano Palacios Alcocer – Meksiko.
Veleposlanik Republike Hrvatske u Italiji prof. Damir Grubiša uputio je svoje čestitke i pozdrave sa službenoga puta. Valja istaknuti da je i talijanski katolički dnevnik „Avvenire“ na istaknutom mjestu donio 10. veljače u rubrici „svetac dana“ izvješće o bl. kardinalu Alojziju Stepincu.
Na početku euharistijskoga slavlja rektor Zavoda sv. Jeronima msgr. Jure Bogdan pozdravio je sve nazočne te izrazio svoju osobitu radost što večerašnje slavlje predvodi kardinal Gerhard Ludwig Müller.
Naime, kako je istaknuo msgr. Bogdan, proslavu Stepinčeva u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima redovito predvodi predstojnik jednog od rimskih dikasterija, a kardinal Müller je četvrti u nizu pročelnika Kongregacije za nauk vjere koji su prihvatili poziv hrvatske zajednice. Prije njega su to učinili njegovi neposredni prethodnici kardinal Franjo Šeper (1970. – 1981.), Joseph Ratzinger (1998.) i William Levada (2010.).
Kardinal Müller razvio je homiliju polazeći od slike iz Ivanova evanđelja o pšeničnom zrnu koje mora umrijeti da bi donijelo obilat rod. Ova se riječ ostvarila u tolikim kršćanskim mučenicima tijekom stoljeća „koje je Providnost darovala Božjemu narodu da mu budu čvrsto uporište, zaštita i svjetionici u olujama života… Jedan od njih je blaženi Alojzije Stepinac, zagrebački nadbiskup, kardinal i mučenik“, objasnio je kardinal Müller.
U nastavku homilije istaknuo je nekoliko znakovitih epizoda iz života bl. Alojzija, ne samo iz njegove pastirske službe nego i iz njegova djetinjstva i mladenaštva. Štoviše, u njegovu je životnu putu prepoznao sažet primjer onoga što je hrvatski katolički puk pretrpio kroz stoljeća, a u njegovu hrabru svjedočenju vjere ono iz čega je hrvatski narod crpio snagu: „Poznato mi je kako je hrvatski narod u svojoj dugoj povijesti, na vjetrometini svjetova i kultura izdržao u mnogim kušnjama i napastima. Njegova glavna pokretačka snaga i garancija opstojnosti, bila je i ostala zdrava obitelj u kojoj se poštuju naravni i Božji zakoni.
Sveto pismo i tradicionalna praksa Crkve gledaju u brojnim zdravim obiteljima znak božanskog blagoslova i velikodušnosti roditelja. Naš blaženik Alojzije upravo potječe iz jedne slične obitelji, s brojnim potomstvom, iz Krašića u Zagrebačkoj nadbiskupiji, u Hrvatskoj“, rekao je kardinal Müller te zatim ukazao na kršćanske krjeposti koje su Alojzijevi roditelji živjeli u svakodnevnom obiteljskom životu odgajajući svojih jedanaestero djece. Prisjetio se oca Josipa kojega su „resile radinost, spretnost i radikalnost u kršćanskim načelima“, te majke Barbare koja je „s krunicom u ruci, čestim postovima i molitvom donosila dnevne obiteljske odluke u odgoju vlastite djece“.
Kardinal je zaključio da je upravo takva obiteljska škola života, svojevrsna Crkva u malome, pripremila i usmjerila Alojzijev put k svećeništvu. Iz biskupske službe bl. Alojzija ukazao je ponajprije na njegovo hrabro zauzimanje za progonjene i obespravljene tijekom Drugoga svjetskog rata. Ne samo da je zagrebački nadbiskup u propovijedima „dizao glas protiv ratnih strahota i uništavanja“, nego je „poduzimao mnoge akcije da svima ublaži boli i patnje“.
Bl. Alojzije „u jeku II. svjetskoga rata grmio je s propovjedaonice zagrebačke prvostolnice“, naglasio je Kardinal, njegove su riječi često bile neugodne, upravo zato jer su bile utemeljene na Evanđelju i promicale evanđeoska moralna načela koja su bila ugrožena. Tako npr. ona od 25. listopada 1942. na svetkovinu Krista Kralja kad je Stepinac u vrtlogu rata i bezbožnih rasnih ideologija i zakona rekao: “Svaki narod i svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji, imade pravo na život dostojan čovjeka i na postupak dostojan čovjeka. Svi oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili Crnci ili uglađeni Europejci, bili omraženi Židovi ili ponosni Arijci imadu jednako pravo da govore ‘Oče naš koji jesi na nebesima!’ (Mt 6,9)“
Kardinal Müller je podsjetio i na ulogu bl. Alojzija Stepinca u obrani kršćanskih obitelji: „I sam odrastao u kršćanskoj obitelji poduzimao je mnoge pastoralne akcije koje su izgrađivale kršćanski moral u obiteljima i kršćansku viziju svijeta.
Pred pogubnim ideologijama, komunizma, fašizma i nacionalsocijalizma bio je jasan i beskompromisan“, rekao je Kardinal te naveo ove riječi hrvatskoga blaženika: „Ne možemo priznati sistema, koji bi negirao obitelj, u kojoj Crkva gleda Božju instituciju i temeljnu stanicu svakoga naroda. Htjeti muža i ženu učiniti bračnim drugovima samo za vrijeme, dok postoje sjetilne veze; htjeti obitelji oduzeti sveti sakramentalni značaj i zapriječiti, da bude izvor života i odgajalište djece; htjeti dijete oteti roditeljima i proglasiti ga svojinom države: znači pokolebati prirodni zakon života u njegovim temeljima, znači uništiti ne samo obitelj nego i sam narod i državnu zajednicu.“ Na završetku homilije zaključio je da bl. Alojzije Stepinac ono što je bio za života, ostaje i poslije smrti: duhovni kompas kršćanskome puku.
Na kraju euharistijskoga slavlja rektor msgr. Jure Bogdan zahvalio je kardinalu Mülleru te zaželio da ga zagovor bl. Alojzija Stepinca prati u njegovo „važnoj i dragocjenoj službi za sveopću Crkvu“. Isto je tako zahvalio svim članovima diplomatskoga zbora, predstavnicima papinskih zavoda i sveučilišta, članovima raznih dikasterija Rimske Kurije te svim svećenicima, redovnicima i redovnicama te vjernicima koji su sudjelovali na proslavi.
Osobito je zahvalio mješovitom zboru župe Uznesenja Blažene Djevice Marije iz Jelse, s otoka Hvara, pod ravnanjem Slavka Reljića, koji su tijekom svete mise pjevali.
Za ovu su prigodu stigli u pratnji svoga župnika msgr. Stanka Jerčića, generalnoga vikara Hvarske biskupije i don Jure Martinića. Također je zahvalio bogoslovima u liturgijskoj asistenciji, pitomcima Papinskoga zavoda „Germanicum et Hungaricum“ čiji je član svojedobno bio i bl. Alojzije Stepinac.
Nakon euharistijskoga slavlja bila je prigoda za razgovor i susret uz domjenak u zavodskim prostorijama.
Franjo Frankopan Velić
