Aktualnosti

Na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja u ponedjeljak, 5. kolovoza 2013. godine, euharistijsko slavlje u zagrebačkoj katedrali predvodio je preč. gosp. Josip Kuhtić, kanonik, rektor Katedrale. 

Propovijed preč. Kuhtića donosimo u cijelosti:

Drage sestre i braćo, današnju Euharistiju slavimo s posebnim raspoloženjem zahvalnosti i molitve. Okupljeni smo ovdje, u zagrebačkoj Prvostolnici, majci svih crkava naše nadbiskupije, u glavnome gradu hrvatske države, da bismo kao kršćani-vjernici proslavili otajstvo Kristove pobjede nad smrću. I to sve danas povezujemo s povijesnim događajima iz naše nedavne hrvatske povijesti u kojoj su ljudi, nošeni ljubavlju, svoje živote dali ili bili spremni dati za dobro bližnjih, za domovinu Hrvatsku. Pozdravljam vas, hrvatski branitelji, vas, predstavnike i članove braniteljskih udruga, molimo za sve pokojne branitelje za vječnu njihovu nagradu kod Boga.

Zahvalni smo za svakoga, osobito za one koje nitko, osim Boga, ne primjećuje i čiju žrtvu ne poznaje. Sklopljenim rukama danas obuhvaćamo i prinosimo Bogu svoju domovinu, osluškujući što nam danas Bog ima reći; kako trebamo voljeti i ljubiti povjerenu nam Hrvatsku. Na početku ovog slavlja otvorimo svoja srca Gospodinu; pokajmo se za naše grijehe, propuste i slabosti.

Drage sestre i braćo, nakon četiri olovne godine za hrvatski narod dolazi Oluja. Godine 1995. Hrvatski narod vodi borbu za pravo koje ima svaki narod, a to je biti Hrvat na hrvatskoj grudi. Dan domovinske zahvalnosti bi uz Dan državnosti zacijelo trebao biti najveći nacionalni blagdan. Naime, da nije bilo događaja i veličanstvene pobjede, što slavimo uz Dan domovinske zahvalnosti, ne bi bilo na hrvatske države. Stoga su oba blagdana neraskidivo vezana onim vrijednostima i ciljevima, koji su vodili hrvatske branitelje u herojskoj pravednoj borbi do veličanstvene pobjede.

Ovakve proslave bi trebale biti poticaj i putokaz kako da u svakodnevnom životu ostvarujemo idealne ciljeve, za koje su najbolji hrvatski sinovi i kćeri dali svoje živote. Svjedoci smo, nažalost, gorkih činjenica, koje nas svakodnevno upozoravaju da državni dužnosnici, koji su izabrani od naroda, više djeluju za osobne interese, kao i interese određenih skupina, umjesto da služe tome narodu, te da nesebično i mudro politički djeluju na ostvarivanju ciljeva za koje su prinesene velike žrtve. Živimo u vremenu koje će zbog globalnih i regionalnih političkih i gospodarskih prilika biti prijelomno, ne samo za naš naraštaj nego još više za naše buduće naraštaje.

Stoga je iznimna odgovornost svih državnih i društvenih struktura, političkih, gospodarskih, da ispune svoje povijesne dužnosti i obaveze, za koje ih je narod izborom ovlastio i odredio. Smatram da je već dozrelo vrijeme da se slavlja i proslave konačno usmjere na ona područja života zbog kojih je toliko sanjana država konačno ostvarena i zbog koje su mnogi mučenici patili i mnoge žrtve prinijeli. Upravo te žrtve, patnje i mučeništvo hrvatskih ljudi kroz minula stoljeća obvezuju nas da se država kao ostvareni san sada doista počne ostvarivati u svakodnevnom životu svakog pojedinca i društva u cjelini, i to u običnim, ali za život značajnim stvarima. Vrijeme je, naime, da se sloboda, neovisnost, odnosno državni suverenitet počnu pretakati u život dostojan čovjeka i to za svakoga bez razlike. Barjak slave i pobjede treba nositi odgovorno i sa štovanjem kao križ i patnje, jer sloboda nije ništa manje zahtjevna od ropstva.

Sloboda je neprestano potvrđivanje ljudskog dostojanstva. Svaki je od nas odgovoran da stranicu života piše dostojno i odgovorno, i to ne samo za svoju korist, već za dobro drugih, bližnjih, za dobrobit čitave zajednice samo tako živeći i djelujući, naša domovina bit će dom u kojemu će živjeti sretni i zadovoljni ljudi, zajednica koju s ljubavlju i štovanjem zovemo domovinom Hrvatskom.

Sestre i braćo, dolazeći u Dom Gospodnji mi se podlažemo Božjoj volji u svemu, pa i u ovim za nas vrlo teškim trenucima. Svjesni smo da iz Božje volje izviru sva sveta i neotuđiva prava čovjeka koja on ima u odnosu prema čovjeku i ljudskoj zajednici i ljudska zajednica prema njemu. I mi, iako smo mali narod imamo pravo na svoj život u punoj slobodi koju su nam oni zaslužili. Ostaje nam kao poticaj da su savjest, Isus Krist i Katolička Crkva svojina i cjelina u kojoj se stalno pronalazimo i time se dičimo. Samo s Božjom pomoći možemo nešto učiniti. Zato molimo, mudro molimo, kako je nekada molio Salamon:"

Pomno počuj molitvu i vapaj svoga sluge. Gospodine, Bože moj, te usliši vapaj i molitvu što je tvoj sluga tebi upućuje! Neka tvoje oči obdan i obnoć budu otvorene nad ovim Domom, nad ovim mjestom za koje reče: To će biti moje ime. Usliši molitvu koju će sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu." ( 1Kr 8, 28-29). (IKA)