HR
U prepunoj dvorani Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu s. Valerija Kovač obranila je 10. lipnja doktorsku disertaciju pod naslovom "Personalno-relacijska paradigma teologije Josepha Ratzingera/Benedikta XVI.", koju je izradila pod vodstvom predstojnika Katedre za dogmatsku teologiju zagrebačkog KBF-a prof. dr. Ivana Karlića. Ispitno povjerenstvo su, uz mentora, činili doc. dr. Marija Pehar, prof. dr. Ivan Antunović, prof. dr. Ivan Bodrožić i doc. dr. Danijel Tolvajčić.
Disertacija je podijeljena na četiri poglavlja. Prvo poglavlje pruža pregled biblijskog i povijesnog razvoja teološkog poimanja osobe, čime se tema disertacije smješta u odgovarajući povijesno-teološki kontekst i pokazuju se izvori u kojima sam Joseph Ratzinger nalazi nadahnuće za svoju misao. Predstavljaju se glavne etape, izrazi, sadržaji i predstavnici toga dugoga i nehomogenog razvoja teološkog shvaćanja osobe.
U sljedećim se poglavljima sustavno prikazuje i vrednuje personalno-relacijska paradigma Ratzingerove teologije artikulirana u različitim teološkim područjima. Drugo poglavlje propituje teološko-trinitarno područje, koje je izvor Ratzingerove personalno-relacijske misli. Obrađuje starozavjetne teme Božjega imena i saveza, koje su ključne za relacijsku sliku Boga.
Kao vrhunac vjere u osobnoga Boga koji je u odnosu ističe se Trojstvo, koje Ratzinger s jedne strane smatra interpretativnim ključem čitave stvarnosti, a s druge strane ga tumači pomoću paradigme communio, Božje "mi"-stvarnosti i ljubavi.
Treće poglavlje obrađuje Ratzingerovu "relacijsku kristologiju", čija je srž istovjetnost Isusa Krista i Sina odnosno druge božanske osobe, koja središte svoje osobe i egzistencije ima u jedinstvenoj i trajnoj komunikaciji s Ocem. Iz jedinstva s Ocem Ratzinger tumači i identitet Kristove osobe i njegova djela, a događaj križa i uskrsnuća smatra hermeneutičkim ključem te istovjetnosti, te Krista shvaća "egzemplarnim čovjekom" i jedinim polazištem za teološko shvaćanje čovjeka.
Četvrto poglavlje artikulira Ratzingerovu antropološku primjenu njegove personalno-relacijske misaone sheme. Polazi od Božjeg čina stvaranja, u kojem je utemeljena čovjekova sposobnost za odnos s Bogom i s drugima te pokazuje čin vjere kao čovjekov odgovor na Božji započeti dijalog u stvaranju i objavi. Daljnja artikulacija Ratzingerove misli otkriva da je temeljno postojanje vjernika eklezijalno postojanje, po kojem se događa preoblikovanje subjekta vjere u zajedništvo Crkve.
To zajedništvo (communio) u Crkvi Ratzinger obrazlaže koristeći druge različite paradigme: euharistijska ekleziologija, tijelo Kristovo, Crkva kao sakrament jedinstva. Naposljetku, u svjetlu "dijaloške besmrtnosti", koja se pokazuje kao ključna Ratzingerova sintagma, koju je razvio u nakani rehabilitacije izraza "besmrtnost duše", disertacija obrađuje Ratzingerovu interpretaciju eshatoloških tema.
Završni zaključak disertacije ističe značajke personalno-relacijske paradigme Josepha Ratzingera/Benedikta XVI. Osvrće se na specifičnost Ratzingerova misaonog stila, pokazuje teo-loški izvor njegova personalno-relacijskog mišljenja i njegovo povijesno-spasenjsko polazište, uočava specifičnosti i razlike u aplikaciji te misaone paradigme na shvaćanje čovjeka, tumači značenje i aktualnost modela communio i ljubavi, upozoravajući na njihovu analogijsku primjenu na različita područja teologije, te vrednuje Ratzingerovu sveobuhvatnu teološku viziju.
Disertacija pridonosi dubljem i sustavnijem razumijevanju teološke misli Josepha Ratzingera/Benedikta XVI. koja pod obrađenim personalno-relacijskim vidom pokazuje svoj vlastiti profil i cjelovitost. Izvornim prijevodima s njemačkoga jezika, osim toga, daje uvid u Ratzingerova teološka djela koja nisu prevedena na hrvatski jezik. U širem smislu donosi sustavni pregled povijesno-teološkog razvoja poimanja osobe, koji u takvom opsegu na hrvatskom jeziku do sada nije izrađen, a kao cjelina daje svoj doprinos suvremenom teološkom razumijevanju kategorija osobe, odnosa i zajedništva u susretu s današnjim mentalitetom.
Nedjeljka s. Valerija Kovač članica je Družbe sestara franjevaka od Bezgrješne iz Šibenika, rođena je 13. kolovoza 1972. godine u Posušju (BiH). Osnovnu školu započela je u Zavelimu/Vir kod Posušja (BiH) te nastavila u Münchenu (Njemačka), a srednju školu pohađala je u Münchenu i Šibeniku. Od 1993. do 1998. godine pohađala je filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, na kojem je 2000. godine diplomirala te stekla naslov diplomirani teolog.
Nakon četverogodišnjega vjeroučiteljskog rada (1998.-2002.), upisala je u rujnu 2002. godine poslijediplomski studij sa specijalizacijom u dogmatskoj teologiji na Teološkom fakultetu Papinskoga sveučilišta Gregoriana u Rimu, na kojem je u ožujku 2005. postigla licencijat iz dogmatske teologije.
Naslov magistarskoga rada bio je "Bog kao otajstvo u teologiji Karla Rahnera". Od travnja 2005. do kolovoza 2008. radila je kao urednica mjesečnika Mali koncil i surađivala u tjedniku Glas Koncila. Od ak. god. 2009./2010. honorarni je suradnik na Katedri dogmatske teologije KBF-a u Zagrebu, a od prosinca 2011. asistentica je na istoj Katedri. Uz nastavnu djelatnost na KBF-u, predaje i na Teološkom fakultetu "Matija Vlačić Ilirik". (IKA)
