Aktualnosti

Gvardijan i rektor svetišta i bazilike Čudotvorne Gospe Sinjske fra Marinko Vukman predvodio je u srijedu 28. listopada 2026., na blagdan svetih apostola Šimuna i Jude Tadeja, misno slavlje u bazilici svetoga Josipa u Karlovcu. Koncelebrirali su rektor bazilike i Nacionalnog svetišta svetoga Josipa mons. Antun Sente i župnik Župe Sveta Tri kralja u karlovačkoj četvrti Banija vlč. Antun Kolić.

U homiliji fra Marinko je, govoreći o Isusovu izboru apostola, istaknuo: "Bog ne bira uvijek one koje bi ljudi prve primijetili, ali uvijek vidi srce onoga kojega poziva. Znamo da Isus nije izabrao savršenu skupinu ljudi. Nije okupio samo ugledne, snažne i bezgrešne. Izabrao je ljude različitih naravi, različitih sposobnosti, ali i slabosti."

"Isus ih nije izabrao zato što su već bili izgrađeni, nego da ih on oblikuje. Sestre i braćo, isto vrijedi i za nas. Nitko od nas ne dolazi pred Gospodina zato što je savršen. Dolazimo jer nam je potreban njegov pogled. Dolazimo jer su nam potrebni njegovo oproštenje i ozdravljenje. Dolazimo jer nam je potrebna njegova ljubav", rekao je propovjednik.

"Isus ne ostaje daleko, na nedostižnoj visini. On silazi među ljude, među njihove boli, nemoći, strahove i nevolje. Ne govori nam iz neke udaljene sigurnosti, nego staje uz nas", nastavio je fra Marinko te dodao: "Isus i danas ima snagu koja ozdravlja. Ne ozdravlja uvijek onako kako mi zamišljamo. Ponekad ozdravi tijelo, a ponekad srce, dajući nam snagu nositi križ. Ponekad ne ukloni nevolju, ali ukloni samoću u nevolji. Ponekad ne promijeni okolnosti, ali promijeni nas iznutra."

Obraćajući se vjernicima koji se srijedom okupljaju u Nacionalnom svetištu svetoga Josipa, poručio je: "Vjerujem da nitko od nas ovdje nije slučajno. Ako vas je nešto dovelo do svetoga Josipa, onda je to možda njegov tihi očinski poziv: 'Dođi, ne moraš sve nositi sam.'"

"Ovdje svake srijede ne dolazite samo častiti svetoga Josipa, nego i učiti od njega kako se stoji pred Bogom. Dolazite mu povjeriti svoje domove, obitelji, djecu, unuke, bolesne i pokojne, svoje neostvarene želje i obiteljske križeve", istaknuo je.

O ustrajnosti u molitvi propovjednik je kazao: "Možda se katkad pitate ima li smisla dolaziti iz tjedna u tjedan. Ima li smisla ponavljati iste molitve? Ima li smisla donositi Gospodinu iste brige? Ima, braćo i sestre. Ima smisla, itekako, jer ni ljubav se ne izgovara samo jedanput. Ni majka ne kaže djetetu samo jedanput da ga voli. Ni supružnici ne mogu živjeti od jedne jedine riječi izgovorene prije mnogo godina. (...) Tako raste i naša vjera. Raste vjernošću, strpljivošću, molitvom i ljubavlju. Srijeda za srijedom, molitva za molitvom, korak za korakom", dodao je.

"Zato su ove vaše srijede kod svetoga Josipa poslanje. Ovdje ne primate utjehu samo za sebe. Ovdje postajete ljudi koji će nakon mise nekoga ohrabriti, nekoga posjetiti, nekome oprostiti, nekoga nazvati i nekome reći: 'Nisi sam'", poručio je fra Marinko.

"Možda je najljepša molitva svetome Josipu ona koja se nastavlja izvan crkve: u našim kućama i stanovima, u susretu s teškim čovjekom, u strpljenju s onime koji nas je povrijedio, u vjernosti onda kada nam se čini da nitko ne vidi naš trud, muku i brigu", rekao je te nastavio: "Sveti Josip uči nas da se svetost živi u malim stvarima koje činimo s velikom ljubavlju: u kruhu koji se pripremi, u ruci koja pridržava bolesnika, u riječi koja ne povrijedi, u šutnji koja ne ogovara, u oprostu koji nije lagan, u molitvi koju nitko osim Boga ne vidi."

"Vjerujte, nijedna iskrena molitva nije izgubljena. Neke će se molitve ostvariti onako kako tražimo. Neke će biti drukčije uslišane, a neke će nas tek na nebu iznenaditi svojom snagom. Svaka molitva izgovorena iz vjere ostavlja trag. Ona čuva kuću, drži obitelj na okupu i otvara prostor Božjoj milosti", naglasio je propovjednik.

Zaključujući homiliju, poručio je: "Ne dolazite zato što je sve riješeno. Dolazite jer znate komu možete predati ono što sami ne možete riješiti. Ne dolazite zato što ste jaki. Dolazite jer vas Bog želi u vašoj slabosti učiniti jakima."

U razgovoru s mons. Senteom na kraju mise fra Marinko predstavio je duhovni život i baštinu Sinjskoga svetišta. "Posebno je veličanstvena procesija na Veliku Gospu, kada deseci tisuća vjernika prate Gospinu sliku. Izmjenjuju se brojne skupine koje nose Gospin lik, a mnogi hodočasnici žele dotaknuti sliku i Gospi iznijeti svoje molitve. Upravo je slika Čudotvorne Gospe Sinjske najveća dragocjenost Sinjskoga svetišta", rekao je.

Govorio je i o povezanosti franjevaca s narodom, djelovanju Franjevačke klasične gimnazije i strukovne škole te vrijednoj samostanskoj muzejskoj baštini.

Mons. Sente zahvalio je fra Marinku na predvođenju misnoga slavlja, svjedočanstvu i prijateljstvu te mu, u znak zahvalnosti za promicanje štovanja svetoga Josipa u svetištu i bazilici Čudotvorne Gospe Sinjske, uručio plaketu Nacionalnog svetišta svetoga Josipa. Riječ je o najvišem priznanju koje svetište dodjeljuje onima koji ga promiču. Uz pisanu plaketu uručena mu je i keramička plaketa, rad Lidije Maček Stanić, koja sadržava fragmente mozaika iz bazilike.

Uz uzvratne darove fra Marinko zaključio je: "Kao znak naše povezanosti darujemo vam ono što je nama u Sinju najdragocjenije: našu Čudotvornu Gospu Sinjsku i Sinjsku alku. Uz Mariju ide Josip, a uz Josipa Marija. Tako su Karlovac i Sinj itekako povezani."

Pjevanje je predvodio župni zbor "Sveti Josip" uz orguljsku pratnju mo. Krešimira Klarića.