U subotu, 1. svibnja ove godine, na Međunarodni praznik rada, a ujedno i liturgijski blagdan svetog Josipa Radnika, u župi sv. Josipa u Stubičkim Toplicama svečano je proslavljena druga obljetnica posvete župne crkve.
Na poziv župnika vlč. Ivice Šestaka koncelebrirano misno slavlje s početkom u 11.00 sati predvodio je preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu u zajedništvu sa domaćim župnikom, susjednim svećenicima te okupljenim vjernicima i hodočasnicima pristiglima na ovo Slavlje.
Uvodeću u slavlje euharistije prečasni Rektor pozdravio je okupljeno mnoštvo: „Radostan sam, dragi vjernici, što danas mogu biti hodočasnik svetom Josipu ovdje u Stubičke Toplice, u molitvi i pjesmi zajedno sa subraćom svećenicima i sa svima vama. Slavlje blagdana svetoga Josipa Radnika upućuje nas na ovo mjesto i na ovo zajedništvo. I ove smo godine, usprkos pandemiji korona virusa, poslušali poziv kojim nas Gospodin potiče: Idite k Josipu!
On nas rado prima u dom u kojemu nas susreće Majčina toplina i otajstvo Djeteta Isusa. On će biti malo odmaknut, da bismo mi bili bliže Bogu, ali se možemo uputiti i na mjesto na kojemu je Bog njemu povjerio rad; u njegovu radionicu, u duhovnost svakodnevice. Tamo ćemo zacijelo zateći radni stol, neki nedovršen posao na predmetu koji treba oblikovati ili popraviti, materijal prekriven prašinom, nešto strugotine i alat koji je i Josipu bio slika onoga što Bog čini s našim životima.
Svima nam je zajednička i potrebna ‘duhovnost svakodnevice’ koju sveci žive dopuštajući da ih Bog trajno oblikuje. Idući tim putem u ovome uskrsnom vremenu dopustimo Gospodinu da u našemu životu svojim Duhom izabere i odsječe dobro drvo, da pilom odreže suvišno, da oteše neotesano, da blanjalicom stanji i ugladi hrapavo, da dlijetom ljubavi stvori potrebne utore, da svrdlom nade otvori prostor za spajanje, da čekićem vjere poravna i učvrsti naše živote“, zaključio je Rektor.
Tumačeći Božju riječ vežući se uz liturgijska čitanja (Post 1,26-2,3; Ps 90; Kol 3,14-15.17.23-24; Mt 13, 54-58), preč. Pavlaković je, između ostalog, istaknuo: „Sveti otac papa Franjo rekao je da je sveti Josip Radnik bio zaštitnik. On je svojim životom, svojom šutnjom, svojim djelima štitio Isusa, Mariju, on štiti i čitavu Crkvu. On je zaštitnik i naše domovine Hrvatske, otkako ga je 1687. godine takvim proglasio Hrvatski sabor.
Jesmo li i mi svjesni da smo pozvani štititi svoje bližnje, biti solidarni s ljudima kojima je teško, pomoći onima koji ne znaju – ni urediti veliko polje rada, ni urediti državu, ni dati priliku svakome, osobito mladom čovjeku da vidi da ima smisla njegovo školovanje, njegovo poštenje u svijetu rada, da u budućnosti zauzme svoje mjesto u društvu, ali da je uvijek, bilo gdje bio, bilo što radio, vrijedan već samim time što postoji, što je čovjek, što je dijete Božje.
U tom ozračju većeg poštovanja čovjeka i svega stvorenja i rad treba dobiti mjesto koje mu pripada u životu ljudi, ovoga mjesta, naše domovine. Dapače, i u čitavom svijetu, u kojem često i rad, ali na žalost i pojedinac ne znače ništa, puka su roba koja se prodaje, bez cijene su i bez zaštite. Tko će spasiti današnjega čovjeka, tko će ga spasiti od njega samoga?
Upravo smo mi pozvani, braćo i sestre, da svojim odnosom prema radu i prema radnicima, svojim poštovanjem svakog čovjeka, osobito malog i ugroženog čovjeka, budemo graditelji onih vrijednosti na kojima je moguće spasenje čovjeka, svakog čovjeka, a također i obitelji te onda i čitavog naroda. Neka sveti Josip, radnik, svojim zagovorom čuva naše napore, naša nastojanja i naš rad, odnosno naše zalaganje da ono bude neumorno – da se nikada ne umorimo u izgradnji boljega, čovječnijega i božanskog svijeta ovdje na zemlji, u Stubičkim Toplicama, u našoj Hrvatskoj.“, zaključuje propovjednik.
Ljepoti misnoga slavlja svojim ministriranjem i svjedočenjem o duhovnom pozivu pridonijeli su i sjemeništarci: Mislav Božić iz župe Konjščina i Mihael Risek iz župe Mihovljan (Zagrebačka nadbiskupija) te Dario Bajraktari iz župe Vuka (Đakovačko-osječka nadbiskupija), dok je liturgijsko pjevanje predvodio župni mješoviti zbor.
Na koncu sv. Mise vlč. Šestak zahvalio je predsjedatelju na dolasku i upućenoj homiliji, a sve okupljene vjernike i hodočasnike pozvao da mole za nova duhovna zvanja kako u Zagrebačkoj nadbiskupiji tako i u čitavoj nam domovini Hrvatskoj.
Po završetku euharistijskog slavlja radost zajedništva nastavljena je i oko obiteljskog stola u prostorima župne kuće.
