HR
„Kažotićeva radikalna vjernost i predanje svome zvanju i poslanju, u skladu s Božjom Riječju i uredbama Crkve, bila je mnogima ohrabrenje i putokaz na putu života. Smisao je svoga života gledao u poslanju kao pastir stada Božjega, kao posvetitelj povjerenih mu duša i kao voditelj svih prema Kristu Spasitelju“, rekao je u homiliji zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić, na blagdan blaženoga zagrebačkoga i lučerskoga biskupa Augustina Kažotića u petak 3. kolovoza, predvodeći misno slavlje u zagrebačkoj prvostolnici.
Glas svetosti bl. Kažotića već se stoljećima pronosi u narodu Božjem, koji je i ove godine na više mjesta u Zagrebačkoj nadbiskupiji slavili „Kristovu ponudu spasenja i ljubavi“, vidljivu u životu tog trogirskog dominikanca. U koncelebraciji su uz biskupa Pozaića bili vicepostulator Kauze za proglašenje svetim bl. Augustina Kažotića prof. dr. Marijan Biškup OP, kancelar Nadbiskupskog duhovnog stola i odgovorni urednik Vjesnika za širenje štovanja i za kanonizaciju „Blaženi Augustin Kažotić“ mons. Stjepan Večković, rektor zagrebačke katedrale mr. Josip Kuhtić te kanonik Prvostolnoga kaptola zagrebačkoga mons. Lovro Cindori.
„Svatko na svoj način, kao kristalne prizme, brušeni dijamant, obrisi duge, oni odražavaju svjetlost i izvornu ljepotu Boga ljubavi. Svetost ljudi jest sudjelovanje u svetosti Božjoj i stoga u njegovoj ljepoti. Potpuno prihvaćena u srce i duh, svetost osvjetljava i vodi život ljudi i njihovih svagdanjih djela“, rekao je mons. Pozaić govoreći o kršćanskom poimanju svetosti, istaknuvši blaženog Augustina Kažotića“ - ponos naroda i Crkve u Hrvata „za kojega se nadamo i usrdno molimo da bude proglašen svetim, i tako još više istaknut kao primjer i zagovornik naroda Božjega“.
U nastavku homilije, mons. Pozaić je o Augustinu Kažotiću rekao: „Rođen u Trogiru, oko g. 1260., gdje je proveo svoje djetinjstvo i ranu mladost. Stupivši u Red propovjednika – Dominikanaca, krenuo je sustavno putem intelektualne i duhovne izobrazbe. Zamijetivši njegove darove, sposobnosti i marljivost, poslali su ga na daljnje studije u Pariz. Tu se kretao po sveučilištu na kojem je predavao i njegov stariji subrat – slavni predavač i pisac, filozof i teolog, pjesnik i mistik, sv. Toma Akvinski. Naš je Augustin kročio hrabro, neumorno i vrlo uspješno putevima znanja i kreposnog života, svetoga života. Gledao je da dostojno nosi svoje lijepo ime. Ime Augustin, naime, dolazi od latinskog 'augustus', a znači častan, uzvišen, veličanstven, svet.
Prve je godine svoga svećeništva darovao rodnome kraju, da bi zatim pošao kao misionar u Bosnu među heretike bogumile, 'k onima koji nisu u istome ovčinjaku'. Godine 1303. imenovan je zagrebačkim biskupom, i na tom mjestu ostaje 20 godina, ostavivši duboke tragove svoga prosvjetiteljskog i posvetiteljskog rada. Imajući na srcu materijalno i duhovno, te ćudoredno dobro svoga puka, nastojao mu je osigurati što bolje, učene i svete svećenike.
Usred brojnih svađa i nereda u to vrijeme u austro-ugarskom kraljevstvu, nakon jednog puta nije mu bio dopušten povratak u Zagreb. Sveti Otac ga poslao na jug Italije, u grad Luceru. Revno se posvećivao svojim vjernicima, kao i obraćenju saracena. Ostao je samo jednu godinu, razbolio se i umro na glasu svetosti, 3. kolovoza 1323. godine.
Kao što je bio sjajno svjetlo redovnika, svećenika i biskupa u Hrvatskoj, tako i u progonstvu. Zapamćen je, i do dana današnjega štovan, kao uzoran učenik i apostol Kristov. Blaženim je proglašen godine 1702.“
U Zagrebačkoj nadbiskupiji „Kažotićevo“ je posebno svečano proslavljeno u župi i samostanu Bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici, gdje je misno slavlje predvodio vojni ordinarij u Bosni i Hercegovini mons. dr. Tomo Vukšić, te u župi bl. Augustina Kažotića u Lupoglavu središnje euharistijsko slavlje predvodio kanonik Prvostolnoga kaptola zagrebačkoga i arhiđakon remetsko-sesvetski mons. Stjepan Kožul.
