Proslava je četvrtu godinu održana u dvorištu uz baziliku zbog njezine obnove nakon potresa. Od ranog jutra tisuće štovatelja sudjelovalo je na osam misnih slavlja. Cijeloga dana svećenici su bili na raspolaganju za slavlje sakramenta ispovijedi u samostanskim prostorijama i u dvorištu. Poslijepodne je u dvorani u kojoj se privremeno slavi bogoslužje bio izložen Presveti Oltarski Sakrament. Svečana posveta vjernika Srcu Isusovu bila je prije večernje mise.
Vrhunac svečanosti bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio gospićko-senjski biskup Zdenko Križić. Uz oce isusovce, koncelebrirali su dekan preč. Josip Golubić, gvardijan Samostana Gospe Lurdske fra Božo Vuleta, župnik u Maksimiru vlč. Tomislav Petranović te domaći župnik i superior o. Stipo Balatinac koji je uputio riječi dobrodošlice i zahvale te okupljene upoznao s tijekom obnove bazilike.
Biskup Križić je u propovijedi govorio o Božjoj brizi za čovjeka. “Često puta ne možemo razumjeti Božju logiku djelovanje i Njegovu pedagogiju. Kada upadnemo u neke patnje, onda se stječe dojam da je Bog čovjeku okrenuo leđa, da smo od Njega napušteni, zaboravljeni. Nekada se teško osloboditi te prijevare. Bog ne može zaboraviti. Bog ne može napustiti i ostaviti. Kada bi nas zaboravio onda ne bi mogao ni biti naš pravi Otac. Bog nam preko proroka govori da nas nikada zaboraviti neće jer nas je u dlanove urezao. Koliko vjerujemo ovoj istini? Bog čovjeka u nevolji ne ostavlja samoga. Isus je iskusio patnju i dobro zna što to znači. U patnji je uvijek prisutna vrsta tame koja onemogućuje vidjeti cjelovitu stvarnost”, primijetio je propovjednik.
U nastavku je biskup Križić rekao je da nas Bog želi “oblikovati u skladu sa Isusovim srcem, a to znači imati srce koje se zna ganuti, koje zna čovjeku u njegovoj patnji pružiti ruku, srce koje dobro vidi. Za biblijskog čovjeka nije dovoljan zdrav razum da bi nešto razumio. Nužno je srce ispunjeno ljubavlju. Isus sa srcem kakvo je imao vidi u čovjeku ono lijepo i plemenito. U Zakeju Isus vidi ono dobro i to želi oživjeti, u njemu pokrenuti da se razvije. Što su drugi mogli vidjeti u Mariji Magdaleni osim grijeha, osobu nemorala i jada. Isusovo srce vidi i ono malo lijepog i plemenitog što osoba u sebi nosi. Isus proglašava blaženima one koji su čista srca i za njih kaže da će biti oni koji će Boga gledati. Ovaj blagdan nam je poziv da sagledamo svoje srce u svjetlu Isusovog srca. Koliko nam srca imaju sličnosti s Isusovim? Je li nam potrebna preobrazba srca? Isusovo srce bilo je ispunjeno ljubavlju. Isus je iz ljubavi prema nama bio spreman dati svoj život”, te u nastavku progovorio o odnosima u obitelji te odrazu Isusove ljubavi koju bi trebale osjetiti osobe s kojima živimo.
“Ako je Isusova ljubav u nama, onda to moraju prvo osjetiti naši ukućani. Važno je provjeravati našu ljubav u našoj kući. Mogu li tu ljubav osjetiti članovi naše obitelji? Gubi život onaj koji izbjegava sve teško i zahtjevno, osoba koja gleda samo svoje interese. Takav život stvara od čovjeka biće bez srca. U tebi će rasti život budeš li činio dobro drugima. Ovaj blagdan potiče nas da nasljedujemo srce ljubavi i tada nam radost života, kako tvrdi Isus, radost života nitko i ništa neće moći oduzeti”, zaključio je biskup Križić.
Pjevanje je predvodio Akademski zbor Palma, koji je u devetnici organizirao Festival Srca Isusova s nastupima klapa, studenata Muzičke akademije i zagrebačkih zborova u različitim crkvama dekanata.
Na dan svetkovine slavljeno je još sedam misa na kojim je pjevanje predvodila s. Marijela Žuro.
Na svakoj misi s vjernicima je moljena Posvetna molitva Srcu Isusovu, koja se molila i na devet prvih petaka u pripremi za proslavu: „Gospodine Isuse, ti si rekao:
Učite se od mene, jer sam blaga i ponizna Srca! Zato te danas, na prvi petak (na svetkovinu Srca Isusova), molimo, daj i nama srce dobro i plemenito, ponizno i milosrdno da znamo jedni druge prihvaćati u dobru i u zlu, u zdravlju i u bolesti, u radostima i u nevoljama života. Pomozi nam da u razgovoru i molitvi rješavamo naše probleme, da se pouzdajemo više u tvoju milost, nego u svoje sposobnosti. Učvrsti nam vjeru, ojačaj međusobnu ljubav i spremnost na žrtvu te probudi nadu u sretnu budućnost. Sve članove naših obitelji: roditelje i djecu, mlade i stare; kao i sav naš rad i molitve, danas predajemo tebi i posvećujemo tvome Presvetom Srcu. Ti ravnaj našim sadašnjim vremenom i društvenim prilikama, a nama pomozi uvijek i u svemu tražiti i vršiti svetu tvoju volju. To molimo tebe, koji s Ocem i Duhom Svetim živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.“
