Aktualnosti

Vjernici Župe sv. Pavla u zagrebačkom naselju Retkovec, svečano su u srijedu 11. veljače u svojoj filijalnoj crkvi u naselju Čulinec proslavili blagdan Majke Božje Lurdske, kojoj je crkva-kapela i posvećena.

Proslavu samog blagdana, kao i Dana bolesnika započeli su jednosatnim klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom i molitvom slavnih otajstava svete krunice, pod vodstvom župnog vikara Renata Belčića. Vlč. Renato je prigodnim prikazom vjernike upoznao i s pojedinostima vezanima uz ukazanja Blažene Djevice Marije u Lurdu.

Euharistijsko slavlje predvodio je Mato Draganović, župnik Župe sv. Alojzija Gonzage u Popovači, koji je u Retkovcu djelovao tri godine (2006.-2009.), najprije kao župni vikar, a potom  i kao upravitelj župe u vrijeme bolesti i nakon smrti prvog župnika Željka Juraka. U koncelebraciji su sudjelovali sadašnji župnik Vinko Tomić i župni vikar Renato Belčić. Dojmljiv i znakovit je bio prizor dviju posebno odjevenih djevojčica koje su za vrijeme misnog slavlja, poput male Bernardice, stajale „u špilji“ uz kip Majke Božje Lurdske.

Svoju propovijed vlč. Mato je započeo riječima: „Dragi moji po srcu, dragi moji bivši župljani“. Naglasio je potom da je „Lurd prodor neba na zemlju, da Marijina djeca ne ostanu sama. Majka nam je došla reći da nam nedostaje kultura srca, jedini izlaz za civilizaciju.“ Jer „naš svijet treba Boga, Duha Božjega, treba biti rođen od Duha Svetoga“. Upozorio je na zabrinjavajuće stanje koje vidimo u našem društvu, a to je „beživotna mladost i obitelj bez ljubavi, osamljenost tolikih ljudi“.



Veliki problem je doći do srca čovjeka, doživjeti svoga bližnjega. Tome u prilog naveo je primjer jedne obitelji u kojoj majka prigovara ocu da nema ljubavi prema djeci i ženi, na što otac negoduje jer misli da imaju sve, misleći na materijalno. Njihova  maloljetna kći buni se na oca riječima: „Zar si ćorav, zar ne vidiš da nema ljubavi?“

„Zapitajmo se ima li u našem domu ljubavi“, upitao je vlč. Mato. I zato nam je Marija to pokazala svojim ukazanjem: da je ona Majka koja ima srca, zagovara svoju djecu, sve bolesnike. „Ponizna Gospodinova Službenica, Uzvišena  kako bi mogla nastaviti djelo zagovora da se pobijedi grijeh i donese Kristovo spasenje. Marija je put Crkve i svakog pojedinca.“

Osvrćući se pak na Dan bolesnika koji se u Crkvi slavi na blagdan Gospe Lurdske, vlč. Mato je pozvao sinove i kćeri da ne zaborave svoje roditelje kad su stari i bolesni, ako već ovaj svijet nema mjesta za njih. „Sada kada su u potrebi treba pokazati da su naši“.

Propovjednik  je poželio da i ova kapela Majke Božje Lurdske bude „oaza smiraja Božje ljubavi“, podsjetivši da je upravo blaženi Alojzije Stepinac želio da sva prošteništa budu oaze mira.



Svoju propovijed je zaključio upozorenjem kako „u zajednicama nedostaje ljubav, mir, radost, sastavnice ljudske sreće“ te naglasio da „tko to ne doživi, nema ništa, mada imao sve materijalno. Krajnje je vrijeme da kao zajednica kultiviramo srce. Bog želi toplinu ljudskog srca da bi Njegova ljubav bila vidljiva u ovom svijetu“. Na kraju je upitao „imamo li dovoljno dugačke ruke, veliko srce, da zagrlimo jedni druge, da umiremo jedni za druge kao braća i sestre“.

Nakon propovijedi vlč. Mato i župni vikar Renato podijelili su bolesnima, starima i nemoćnima bolesničko pomazanje.

A župnik Vinko Tomić je prije završnog blagoslova zahvalio vlč. Mati na odazivu da predslavi „ovo blagdansko misno slavlje“, kao i zboru koji je pod vodstvom Ive Krizmanić predvodio pjevanje i koji redovito nedjeljom pjeva na sv. misi u kapeli. Zahvalio je i velikom broju bolesnika koji su prisustvovali sv. misi, kao i svima koji su se pobrinuli da bolesnike dovezu u crkvu.