HR
Nakon bogate trodnevne duhovne pripreme koju su predvodili mladi svećenici Zagrebačke nadbiskupije, vlč. Vladimir Kerečeni, vlč. Marko Vuković te vlč. Ivan Valentić, u subotu, 15. rujna 2012. godine proslavili smo blagdan Župe Blažene Djevice Marije Žalosne u Španskom. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je mons. Ivan Miklenić, kanonik prvostolnog kaptola zagrebačkog i glavni urednik katoličkog tjednika Glas koncila.
Govoreći o sedam Marijinih boli – kada joj je starac Šimun u hramu prorokovao da će joj mač probosti srce nagovješćujući time da će proliti puno suza zbog Isusa; zatim zbog bijega u Egipat pred Herodom; zbog Isusovog razgovora s učenjacima u Hramu dok su ga otac i majka žalosno tražili; kada je susrela Isusa na Križnome putu; kada ga je gledala razapetoga na križu; kada ga je primila u svoje ruke nakon što je bio skinut s križa te kada su ga položili u grob – mons. Miklenić je naglasio kako se u životu Crkve o njima razmatralo još od samih početaka. Zatim se u svojoj homiliji na poseban način zaustavio na prve tri Marijine boli.
Mač koji probada dušu zadaje neizmjernu bol, naglasio je mons. Miklenić, a Marija je te riječi čula od čovjeka koji je u djetetu trebao prepoznati Mesiju. Zato su njegove riječi imale težinu, bile su vjerodostojne i nije bilo lako živjeti s tim proroštvom, ali Marija je to prihvatila. I naš život u ovo moderno vrijeme pod stalnim je pritiskom, različite prijetnje na poseban su način svojstvo našega časa, neprestano nas se zastrašuje ekološkim katastrofama, klimatskim promjenama i raznim bolestima, ali Marijino iskustvo mora nam pomoći da razlikujemo koje su prijetnje manipulacija, a koje su one stvarne životne prijetnje. Potrebno je od nje naučiti živjeti sa crnim prognozama i ne se bojati, jer samo sadašnji trenutak imamo u potpunosti i možemo ga promijeniti, a za to ga moramo u potpunosti i biti svjesni. Postoje i ljudi koji su došli do zida u svojem životu, koji ne vide više perspektive, a naša zadaća kao Kristovih vjernika jest osloboditi ih, pokazati im da ne postoje zidovi pred vječnošću.
Druga bol koju je Marija osjetila zasigurno je bila veliki šok – zašto kralju smeta nevino dijete? Morali su poći u bijeg u nepoznato, na put ispunjen boli, ali i kroz tu patnju izbjeglištva Marija je ispunila svoje poslanje, vratila se u svoj Nazaret sačuvavši netaknutim život svoga djeteta. To možemo promatrati kao simbol suvremenih bjegova od progona, siromaštva, besperspektivnosti ... Svaki odlazak pun je boli, u znaku je nostalgije i želje za povratkom, a mi smo oni koji bismo trebali otvorena srca punih suosjećanja prihvatiti ljude koji se nađu u takvoj situaciji, biti s njima povezani, zalagati se da se iseljenicima omogući povratak, naglasio je mons. Miklenić.
Naposljetku, i treća bol kada se Isus izgubio u Hramu bila je šok kao i za svakog roditelja. Marija je tu svoju bol iskazala čak i prijekorom Isusu jer nije mogla do kraja razumjeti, ali je slutila da On ima svoj put, svoju životnu misiju i poslanje. Svako roditeljstvo je briga za duhovno i materijalno podizanje djece, a razmatrajući o ovoj Marijinoj boli željeli smo suosjećati sa svim roditeljima kojima otimaju djecu, koji su izgubili pravi kontakt sa svojom djecom jer su ih drugi utjecaji pobijedili. Prema Marijinom primjeru, svaki roditelj mora uvijek ljubiti svoju djecu i prihvaćati ih što god se dogodilo i na kakav god krivi put otišli jer oni uvijek ostaju njihovi sinovi i kćeri. Također nikada ne smijemo osuđivati ni roditelje zbog krivog odgoja, a ni mlade zbog lutanja i traženja nego im pomoći da se nakon bolnih iskustava vrate i da ih dočeka otvoreno roditeljsko srce.
Kao što je Marija ugradila svoje boli u spasenje čitavog čovječanstva, to se očekuje i od nas, a to će biti moguće kad ćemo pokazivati suosjećanje i solidarnost, kada ćemo biti bliski i otvorena srca svakome, i onima najbližima i onima najdaljima, zaključio je mons. Miklenić.
Na samom kraju svečane svete mise, župnik vlč. Mato Matić zahvalio je mons. Ivanu Mikleniću na upućenim riječima, dekanu Kustošijskog dekanata preč. Antunu Senteu kao i svim svećenicima iz dekanata i šire, koji su se odazvali na proslavu našeg župnog blagdana, vlč. Nikoli Jurkoviću, župnom vikaru na posebnoj zauzetosti u pripremi ovoga slavlja, mr. Stjepanu Rusanu, donedavnom župniku župe u Španskom, svim svećenicima koji su nas kroz trodnevnicu duhovno pripremali za ovaj blagdan, poslužiteljima oltara, združenom zboru sastavljenom od svih župnih zborova koji je predvodio pjevanje te svima koji su svojim dolaskom i pomoći doprinijeli svečanosti ovoga slavlja.
Tekst: Elizabeta Mikulić
