Aktualnosti

Župljani župe sv. Dominika u Konjščini zajedno s brojnim hodočasnicima iz više graničnih župa Zagrebačke nadbiskupije i Bjelovarsko-križevačke biskupije proslavili su blagdan svetog mučenika Valentina u konjščinskoj župnoj crkvi u subotu 14. veljače. Misno slavlje predvodio je mons. Nedjeljko Pintarić, moderator Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu, u koncelebraciji s dekanom Zlatarsko-belečkoga dekanata preč. Stjepanom Prugovečkim te svećenicima tog dekanata, smještenog podno Ivanščice, najvećeg planinskog lanca u Hrvatskom zagorju.

Govoreći o mudrom životnom izboru sv. Valentina, čije ime znači „zdrav, krepak“, a koji je svoj život pune zdrave vjere položio za Krista, ne libeći se caru reći „Svijetli care, kad bi bar nešto slutio od Božje slave, to nikada od mene ne bi tražio. Krist je za mene pravi sin Božji!“, mons. Pintarić je potaknuo okupljene da u svome svakodnevnom životu kao Kristovi misionari budu na strani istine koji si neće dopustiti da budu poljuljani lažnim navalama današnjih koristoljubnih i protuživotnih ideologija.  „Neka nam sveti Valentin izmoli mudrost poniznog srca i zdravlje očiju kojima ćemo ponajprije gledati ljepotu vjere te da nam Bog dadne snage da i u trenucima pada nađemo snage u Božjem milosrđu za novi početak hoda u vjeri“, poručio je mons. Pintarić, osvrnuvši se i na stanje braka i obitelji u hrvatskom društvu i poručivši nazočnima misao pape Franje s jedne od nedavnih kateheza - da ne dopuste da dan u kojem su se posvađali mine a da se nisu pomirili.



Konjščinski župnik Blaž Bartol zahvalio je na završetku misnoga slavlja svima nazočnima za sudjelovanje na tradicionalnom župnom proštenju na koje se već stoljećima rado odazivaju proštenjari iz različitih župa toga kraja, jer je pokrajni oltar posvećen sv. Valentinu. U našoj crkvi imamo sve što je čovjeku potrebno za dobar život, rekao je župnik Bartol, kazavši nadalje da je na glavnom oltaru lik mudrog redovnika sv. Dominka, jer svakome čovjeku treba mudrost, da je na pokrajnjem oltaru lik sv. Valentina, zaštitnika zaljubljenih, jer i ljubavi treba svakome čovjeku, a anđeo čuvar s drugog pokrajnog oltara svakome treba da ga čuva na životnim putevima.

Nakon misnoga slavlja hodočasnici su obišli glavni oltar posvećen sv. Dominiku te zatim zastali u molitvi ispred oltara sv. Valentina, a župni mješoviti zbor zdušno je predvodio pjevanje.
Konjščina se kao župa spominje u popisu župa od 1334. godine i bila je posvećena sv. Nikoli. U sljedećem sačuvanom popisu iz 1501. godine, crkva je posvećena sv. Dominiku. Današnju župnu crkvu gradio je u 18. stoljeću graditelj Ivan Baisz iz Maribora. Crkva je građena kao jednobrodna građevina sa četvorinastim svetištem koje završava ravnim zidom, a na ulazu u crkvu nalazi se toranj i pjevalište s orguljama iz 1861. godine. Nedavna istraživanja pri obnovi crkve pokazala su da su stari graditelji upotrijebili materijal iz prijašnje crkve u  spoju između lađe i svetište, jer su pronađena tri kamena gotička prozora, što bi moglo ukazivati na činjenicu da je stara crkva građena i prije prvog spominjanja župne crkve u poznatom popisu župa iz 1334. godine.



Osim stare barokne propovjedaonice, u crkvi se nalaze tri oltara, izrađena ujednačenom tehnikom intarzije. Glavni oltar, po izradi bogatiji, ima po dva stupa sa svake strane oltarne slike, a pokrajni oltari samo po jedan stup. Sveti Valentin prikazan je na konjščinskoj oltarnoj slici kao svećenik u crvenom misnom ruhu kojemu dva anđela drže crni svećenički biret i ljiljan. Ispod njegovih nogu nalaze se trojica ležećih muškaraca u bijelim seljačkim rubačama i crvenim lajbekima, vjerojatno oboljelih padavičara, među kojima se najbliži drži za glavu. 
Duhovnim zvanjima kojih je iz župe Konjščina bilo i nekada, sada se pridružio Marko Malek – Solgat, koji je od prošle godine bogoslov Zagrebačke nadbiskupije.