Aktualnosti

Papinski hrvatski zavod svetoga Jeronima u Rimu proslavio je u petak, 30. rujna svetkovinu svoga nebeskog zaštitnika. Svečano euharistijsko slavlje u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima predvodio je novi rektor preč. Bože Radoš, uz koncelebraciju vicerektora vlč. Marka Đurina, duhovnika p. Mihálya Szentmártonija DI, te tridesetak svećenika koji su na studiju ili na službi u Rimu. Uz brojne članove hrvatske rimske zajednice – bogoslove, redovnice i studente laike – slavlju se pridružila i skupina hodočasnika iz Ozlja, drevnoga frankopanskog grada sa svojim župnikom preč. Josipom Jakovčićem.
 
Proslavi sv. Jeronima nazočio je također predstojnik Državnoga ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas te diplomatski predstavnici u Rimu: Neven Pelicarić – veleposlanik Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici, Slavica Karačić – veleposlanica Bosne i Hercegovine pri Svetoj Stolici, Željana Zovko – veleposlanica Bosne i Hercegovine u Italiji.
 
Rektor Radoš je u homiliji povezao simboliku položaja i arhitekture crkve sv. Jeronima s evanđeljem blagdana koje kroz prispodobe govori o Kraljevstvu Božjem. Naime, crkva sv. Jeronima nalazi se uz Tiber, na nekadašnjoj luci Ripetta. Tu su pristajale lađe, prevozeći teret i ljude. Ovdje je i papa Siksto V. sagradio svoju „lađu“, to jest današnju crkvu, koja je bila otvorena svima koji su pristajali u ovu luku, a osobito onima koji su došli s druge obale Jadrana. Njihov je, takoreći, „prvi časnik“ sveti Jeronim, istaknuo je rektor.

No, lađa asocira i na Petrovu lađu iz evanđelja, s koje Isus govori ljudima. To je lađa koja priča o „drugoj obali“, o Kraljevstvu nebeskom. Isus im govori o Kraljevstvu u lijepim slikama: njiva u kojoj je skriveno blago; trgovac koji sve prodaje kako bi kupio dragocjeni biser; mreža koja zahvaća mnoštvo riba, i dobre i loše. Mreža upućuje na Božju riječ koja želi duboko zahvatiti u naše srce i dušu: uzima ono što je dobro, a kroz suze i kajanje uklanja ono što je zlo u našem životu.

To je bilo i Jeronimovo iskustvo – dao se uloviti od Božje riječi. Spoznao je da je njegovo jedino blago, jedini biser, utjelovljena Riječ Božja, Isus Krist, a sve drugo – bižuterija. Jedna od velikih freski u crkvi sv. Jeronima, djelo umjetnika Pietra Gagliardija, prikazuje poklonstvo svetih Triju Kraljeva. Marija drži Isusa, a Kraljevi klanjajući mu se, donose svoje blago kako bi primili Njega, jedini pravi biser, objasnio je rektor.

No, Isusu se klanjaju ne samo Kraljevi, nego i pastiri. U njima možemo također prepoznati svećenika Jeronima. Kada govorimo o svećenicima kao „pastirima“, onda je zgodno pomisliti na betlehemske pastire, naglasio je rektor Radoš. Oni se ističu po tome što su Isusa Krista primili u svoje srce – i to ih je ispunilo radošću. Na taj su način uzor svećenicima, ali i vjernicima općenito, da se dadu pročistiti od Božje riječi kako bi mogli primiti Isusu koji donosi pravu radost, zaključio je rektor Radoš.
 
Prije završnoga blagoslova s relikvijarom sv. Jeronima rektor Radoš ukratko se predstavio s nekoliko kratkih biografskih podataka te zahvalio svima u Zavodu koji su ga poduprli u njegovim prvim rektorskim koracima i koji su doprinijeli organizaciji večerašnje proslave. Također je uputio riječ zahvale nazočnim talijanskim vjernicima koju su na različite načine prijateljski povezani sa Zavodom.
 
Tijekom svete mise pjevao je zbor svećenika studenata pod ravnanjem vlč. Josipa Vidasa, a u asistenciji bili su hrvatski bogoslovi iz Zavoda Germanicum-Hungaricum. Proslava svetkovine sv. Jeronima nastavljena je nakon euharistijskoga slavlja druženjem i osvježenjem u zavodskim prostorijama.