Objavljeno: 02.10.2016.
U nedjelju, 2. listopada 2016., u 11 sati svečanim misnim slavljem, koje je predvodio vlč. Alojzije Žlebečić, uz suslavlje svećenika iz obližnjih župa, proslavljena je u predvorju O.Š. Jure Kaštelana, privremenoj crkvi, svetkovina zaštitnika Župe blaženoga Alojzija Stepinca na Trnjanskoj Savici u Zagrebu.
Pozdravljajući brojne nazočne župljane, vlč. Žlebečić se kao dugogodišnji župnik na Trnju prisjetio početaka gradnje na Krugama i Savici - sve do Save. Posvjedočio je da se Župa Krista Kralja odrekla velike naknade za povrat njezine nacionalizirane imovine u zamjenu za neka zemljišta za gradnju sakralnih objekata.
Na tim je zemljištima bila već prije planirana raznovrsna gradnja pa i gradnja crkvi. U međuvremenu je na tom prostoru niklo mnoštvo stambenih i poslovnih zgrada. Župi bl. Alojzija Stepinca, osnovanoj 1999. godine, bile su za gradnju crkve ponuđene tri lokacije, od kojih je izabrana jedna. Za tu lokaciju izdana je i lokacijska dozvola. Živa crkva je izgrađena i ona sad ustrajno moli za pravosnažnost lokacijske dozvole da bi se konačno izgradila i zgrada crkve na Savici.
U homiliji se vlč. A. Žlebečić osvrnuo, među ostalim, na neprijateljstva među narodima i u narodu. Ponekad ljudi možda moraju i vikati Bogu misleći da ih je Bog zaboravio kad dopušta nepravde, podvale, mržnju i zla u svijetu. Božja pomoć stiže sporo, ali ne kasni. Bog je ljude stvorio da, slušajući Njega, na ljudsku mržnju odgovore Božjom ljubavlju, na očaj nadom koju Bog daje, na bezbožnost djelotvornom ljubavlju i živom vjerom koju su od Boga primili. Ljudi nisu ni svjesni kolik je taj dar vjere. To je ono nešto u ljudima što im omogućuje Božju blizinu.
Sv. Pavao govori o vjeri kao o milosnom Božjem daru, kao o vatri koja je u ljudima zapaljena, ali koju treba stalno podržavati, skrbiti za duhovno gorivo po svetim sakramentima. I evanđelje govori o vjeri kao o nezasluženom daru. Apostoli su osjetili da nemaju toliko vjere da bi drugima mogli oprostiti, a Isus im kaže da uopće nemaju vjere jer da imaju vjere makar toliko koliko je zrno gorušičino, onda bi mogli i dud s dubokim korijenom premjestiti.
Zapitao je vlč. Žlebečić nije li stanje apostola i naše stanje kad mislimo da nam je vjera veća nego što uistinu jest. Postoji i opasnost da ostanemo na razini djetinje vjere, potpunog pouzdanja u svemu u Boga. Bog sigurno pomaže, ali i sami ljudi trebaju nešto učiniti za svoj spas. Ostalo je Božje.
Osvrćući se na zauzetu djelatnost nadbiskupa Alojzija Stepinca 1938. godine oko gradnje samostana sestara dominikanki na Krugama i na gradnju crkve prigodom 1300. obljetnice pokrštavanja Hrvata, koju su rat i poratne okolnosti onemogućile, istaknuo je da su i oni koji su sudili Stepincu napokon morali shvatiti da su osudili pravednika.
Zaključio je da je Bog dostižan u svojim nakanama i da će On i po zagovoru bl. Alojzija Stepinca i po našoj djelatnoj vjeri, nadi i ljubavi izgraditi i u Župi na Savici željeni i potreban Božji dom. Za taj su dom svi župljani zdušno molili i na ovoj svetoj misi, kao i za kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca.
Misno slavlje pjesmom je popratio Mješoviti župni zbor pojačan članovima Zbora mladih. Nakon sv. mise župljani su se zadržali pred školom u radosnom druženju na domjenku.
