U petak 22. listopada Župa Rođenja Isusova na zagrebačkoj Kajzerici svečano je proslavila spomendan sv. Ivana Pavla II., sveca našeg vremena koji je za prvog posjeta Republici Hrvatskoj 11. rujna 1994. predslavio euharistiju na području ove Župe. Za proslavu spomendana župljani su se, predvođeni vlč. Krunoslavom Kolarom, upraviteljem župe pripremali molitvom devetnice u kojoj su moćnom zagovoru ovog sveca preporučili potrebe svojih bližnjih i osobne nakane. Svečano misno slavlje spomendana predslavio je vlč. Kristijan Tušek, povjerenik za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije u koncelebraciji s vlč. Željkom Nestićem, donedavnim upraviteljem župe i vlč. Krunoslavom Kolarom.
U homiliji vlč. Tušek istaknuo je kako je sv. Ivan Pavao II. dozvoljavao Duhu Svetom da ga vodi u životu te da uz sve što je živio i činio, razmatrajući njegove tri osobine, možemo učiti od njega.
„Prvo, Ivan Pavao II. bio je čovjek trajne naobrazbe, čovjek rada. Bio je neumorni radnik, a posao mu nije bio stran, od teškog fizičkog do uredskih poslova, intelektualnog rada i promišljanja. Bio je čovjek koji o samom sebi nikada nije stvarao sliku 'Savršen sam, sve znam i sve sam naučio.'“
Naglasio je kako je druga osobina ovog sveca ta da je bio 'čovjek susreta' i to je koristio kako bi on sam mogao rasti i učiti od drugih i drugačijih. „Nije dozvolio tek da ostane na susretu, nastojao je obogatiti svoj život i učiti iz toga drugačijeg. Imao je strpljenja za svakoga i vremena za svakoga. Koliko puta mi danas kažemo nemam vremena za sjesti s tobom, za susresti se s tobom... Vrijedi ga moliti da budemo ljudi susreta, da rado srećemo jedni druge.“
Treća osobina koju možemo naučiti od sv. Ivana Pavla II. je biti čovjek duboke molitve. Ustrajnost u radu i plodonosan rad kao i želja za susretom proizlazili su iz onoga što je u životu sv. Ivana Pavla II. bilo temeljno, a to je molitva.
„Ako nađemo vremena za molitvu, naći ćemo vremena za sve. Ako damo Bogu priliku, svaka će prilika biti iskorištena. Zato će moći neustrašivo govoriti i propovijedati osobito onda kada te riječi nisu nailazile na odobravanje u očima svjetskih moćnika, zato će moći vikati protiv tolikih nepravdi u svijetu, zato će moći ponosno dići svoj pastirski križ jer je znao da to nije njegovo djelo, nego Božje. Znao je da će i on, kako bi pokazao da ga ljubi, morati biti slobodan od sebe i dati da ga drugi opasuju i vode kamo neće.“
„Molimo ga danas da nam obnovi ljubav prema molitvi i dragocjenom susretu s Kristom. Molimo kako je on molio na današnji dan kada je započinjao svoj pontifikat misom i inauguracijom izgovorivši: ''Ne bojte se, otvorite širom vrata Kristu!''. Daj nam Gospodine da budemo sluge, poslužitelji koji ljube, ljube više nego oni.“, zaključio je vlč. Tušek svoju homiliju.
Pred kraj svete mise vlč. Kristijan Tušek izmolio je molitvu sv. Ivanu Pavlu II. i litanije, a nakon svečanog misnog slavlja vjernici su se pomolili pred izloženom relikvijom i slikom sveca.
