Aktualnosti

Knjigu „Narodna nošnja župe Samobor“ predstavili su zajedno udruga Ekosspiritus i Društvo svetog Izidora Seljaka u subotu 15. srpnja u župnom dvorištvu župe svete Anastazije u Samoboru. Svečanost promocije započela je svetom misom u župnoj crkvi koju je predvodio vlč. Josip Čulig, kapelan uz sudjelovanje preko sedamdeset ljudi svih životnih dobi obučenih u narodne nošnje i većeg broja vjernika. Molitvu vjernih izrekao je vjeroučitelj Radovan Librić koji je i moderirao prinošenje prikaznih darova na oltar.Nakon mise koja je bila zahvala za izdanu knjigu i molitva za sve one generacije koje su svoju narodnu nošnju nosile svakodnevno i time gradu i okolici ostavili trajni identitet samoborske narodne nošnje, promocija knjige održana je u župnom dvorištu.

Preko 270 okupljenih osoba u župnom dvorištu koje je bilo uređeno svečano za tu prigodu pokazalo je da je ova knjiga bila dugo očekivana i s velikom pozornošću se čekao njen izlazak. Na promociju su stigli brojni prijatelji, gotovo svi članovi Društva svetog Izidora Seljaka, brojni članovi udruge Ekosspiritus, predstavnici udruge Etno – fletno te veliki broj onih koji vole i cijene narodno ruho. U ime domaćina sve okupljene pozdravio je kapelan Josip pročitavši e – mail gospodina župnika Davora Štuljana koji je skup pozdravio elektronskim putem u nemogućnosti osobnog sudjelovanja.



Program promocije vodila je Helena Sljepčević, članica Društva svetog Izidora Seljaka a govorili su Tomislav Ivir, predsjednik udruge Ekosspiritus u ime izdavača  te Radovan Librić i Evica Vlahović, autor knjige i kazivačica. Krležine stihove, „Ni med cvetjem ni pravice“ recitirao je Josip Blažević, član Društva svetog Izidora Seljaka, a pjesmom su promociju obogatile članice VA „Angeluš“ iz Samobora. Recenzent mons. Nedjeljko Pintarić, predstojnik Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije, stigao je zbog svojih obaveza na kraj promocije, ali je tijekom promocije pročitan ulomak iz njegove recenzije: “Fotomonografija je vrijedan album narodnih nošnji samoborskog kraja, koji svjedoči o povijesti, stvaralaštvu, umijeću, kreativnosti, a osobito o kršćanskoj tradiciji kojU su ljudi ovog kraja živjeli i stvarali. Autori su istaknuli kako nisu po struci etnolozi ili profesionalni poznavatelji kulturne baštine, ali su upravo time potvrdili da su u nastanku svakog vrsnog djela, a ova knjiga to uistinu jest, najvažniji ljubav i entuzijazam, a tek onda znanje i profesionalnost.”



Taj entuzijazam bio je vidljiv svih proteklih sedam godina kod članova i članica Društva svetog Izidora Seljaka. Iskazan je entuzijazam na fotografiranjima za knjigu, sastancima društva i konačno kod prodaje knjige među članovima i prijateljima. U knjizi je objavljeno preko tristo fotografija, a većinu je fotografirao Ivan Vukušić dok su arhivske fotografije ustupile obitelji iz desetak sela prostrane starodrevne župe Samobor. Veliki dio arhivskih fotografija je iz arhive etnografske zbirke udruge Ekosspiritus i obitelji Librić.

Arhiske fotografije i ove nove, fotografirane u studiju, ispričale su priču o narodnoj nošnji koja je pravo bogatstvo, blago koje treba čuvati i prezentirati novim naraštajima. Evica Vlahović i Radovan Librić, kazivačica i autor knjige, nisu etnolozi, ali svoju narodnu nošnju vole i prikazali su je kroz slavlja koja su povezana s župnim slavljima kada puk dolazi u svojem svečanom rubju slaviti Krista i Njegovu Majku. Radovan je s velikim poštovanjem naglasio da se je Evica primila posla kazivačice u staračkoj dobi. No, istaknuo je dalje: „Sa sedamdeset godina je veliki majstor violina Stradivarius stvarao svoje najbolje instrumente. Sa sedamdeset sedam godina bio je Angelo Roncalli izabran za papu i devedeset dana nakon toga objavio održavanje II.vatikanskog sabora.



Sa osamdeset godina završio je Goethe svog Fausta, sa osamdeset pet godina stvarao je Verdi svoja nezaboravna djela. Sa devedeset osam godina stvorio je Tizian svoje djelo Bitka kod Lepanta, a sa devedeset devet godina Krunjenje trnjem i Pieta.Tako je i baka Evica sa svojim osamdeset godina počela kazivati o narodnoj nošnji i time ostavila vrijedno dijelo za samoborsku baštinu.“

Ilustracije za knjigu nacrtao je Danijel Deverić, vjeroučitelj, član udruge Ekosspiritus, vrsni ilustrator. Na ilustracijama su istaknuti pojedini pojmovi vezani za dijelove narodnih nošnji koji će koristiti budućim istraživaćima narodnog blaga. U zadnjim poslovima oko pripreme za tisak i konačno izdanje knjige veliki trud iskazala je Gordana Ivir preuzevši na sebe lekturu i korekturu teksta. Gordana je napravila i više od toga, brinula se za niz detalja koji su učinili ovo izdanje tako lijepim i vrijednim.

Knjiga, bogato opremljena, s preko 300 fotografija listana je odmah nakon promocije, a okupljeni nisu krili zadovoljstvo što su u knjizi ugledali lica ljudi koji svoju narodnu nošnju nose povremeno ili svakodnevno. Financijski su ovaj projekt potpomogli grad Samobor i Zagrebačka županija, ali su najveća sredstva izdvojili sami članovi i prijatelji da bi se mogla financirati ovako bogato opremljena knjiga. Tako su mala udruga Ekosspiritus i Društvo svetog Izidora Seljaka iznjedrili vrijednu knjigu koja je svojevrsni hvalospjev samoborskoj narodnoj nošnji na koju smo toliko ponosni.