HR
Draga braćo i sestre!
Proteklih smo nedjelja razmišljali o govoru o "kruhu života", kojeg je Isus izrekao u sinagogi u Kafarnaumu nakon što je nahranio tisuće ljudi s pet kruhova i dvije ribe. Današnje nam Evanđelje predstavlja reakciju učenika na taj govor, reakciju koju je sam Krist, svjesno, izazvao. Prije svega, evanđelist Ivan – koji je bio prisutan zajedno s drugim apostolima – prenosi da "otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime" (Iv 6, 66). Zašto? Zato jer nisu povjerovali riječima koje je Isus rekao: ja sam kruh živi koji je s neba sišao, tko jede moje tijelo i pije moju krv živjet će vječno (usp. Iv 6, 51.54).
Ta je objava ostala za njih nerazumljiva jer su je shvaćali isključivo u materijalnom smislu, dok je u tim riječima bilo najavljeno Isusovo vazmeno otajstvo, u kojem će on dati samoga sebe za spasenje svijeta.
Videći da mnogi od njegovih učenika odlaze od njega, Isus se obratio apostolima riječima: "Da možda i vi ne kanite otići?". Kao i u ostalim slučajevima, Petar odgovara u ime Dvanaestorice: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji" (Iv 6, 68-69). Na taj ulomak imamo prelijep komentar svetog Augustina koji kaže: "Vidite li kako je Petar, po Božjoj milosti, po nadahnuću Duha Svetoga, shvatio? Zašto je shvatio? Zato jer je vjerovao.
Ti imaš riječi života vječnoga. Ti nam daješ vječni život prinoseći svoje tijelo i svoju krv. I mi smo povjerovali i spoznali. Ne kaže: spoznali smo i povjerovali, već povjerovali smo i spoznali. Povjerovali smo da bismo mogli spoznati; da smo, naime, htjeli spoznati prije nego povjerujemo, ne bismo uspjeli ni spoznati ni vjerovati. Što smo to povjerovali i što smo spoznali? Da si ti Krist Sin Božji, to jest da si ti sam vječni život i da nam u tijelu i u krvi daješ ono što ti sam jesi" (Komentar na Ivanovo Evanđelje, 27, 9).
Na kraju, Isus je znao da i među dvanaestoricom apostola ima jedan koji nije vjerovao: bio je to Juda. I Juda je mogao otići, kao što su učinili mnogi učenici; štoviše, morao je otići, da je bio iskren. No on je ostao s Isusom. Ostao je ne zbog vjere, ne zbog ljubavi, već s tajnom nakanom da se osveti Učitelju. Zašto? Zato jer se Juda osjećao izdanim od Isusa i odlučio mu je uzvratiti istom mjerom i izdati ga.
Juda je bio zelot i želio je Mesiju pobjednika, koji će povesti pobunu protiv Rimljana. Ali je Isus raspršio te nade i očekivanja. Problem je što Juda nije otišao i njegov je najveći grijeh laž, što je osobina đavla. Zato je Isus rekao Dvanaestorici: "jedan je od vas đavao" (Iv 6, 70). Molimo Djevicu Mariju da nam pomogne vjerovati u Isusa, poput svetog Petra i da budemo uvijek iskreni prema njemu i prema svima. (IKA)
