Aktualnosti

Godine Gospodnje 1411., svećenik je slavio svetu misu. Za vrijeme najvažnijeg dijela svete misne žrtve – pretvorbe – kada se na svećenikove riječi i djelovanjem Duha Svetoga kruh pretvara u Tijelo, a vino u Krv Isusovu, svećenik je posumnjao u istinitost tvrdnje kako on nakon pretvorbe u rukama drži pravo Tijelo Isusovo, a u kaležu pravu Krv Isusovu. Dospjevši do dijela svete mise gdje se hostija lomi u tri dijela, a jedan mali dio se spušta u kalež s Krvlju Isusovom kako bi se simbolično označilo ponovno sjedinjenje Isusovog Tijela, Krvi i duše, svećenik je opazio da se u kaležu nalazi prava svježa krv. Silno zbunjen i prestrašen neočekivanim događajem, brzo je spremio kalež sa Svetom Krvlju iza oltara i završio misu.

Papa Julije II (1503. – 1513.) je za vrijeme svog pontifikata dva puta slao svoje legate u Ludbreg kako bi pomno istražili stvar. Ispitivali su se svjedoci, a istragu je vodio odbor uglednih svjetovnjaka i svećenika: vlasnik ludbreškog posjeda Bernardin Thuroczi, plemići Sigismund Froncher, Kristofor Moderas, Mihajlo Leštak i Djuro Pottak, te župnici Stjepan Popov, župnik ludbreški, Stjepan, župnik župe Sveti Đurđ, Simon, župnik martijanečki i Stjepan, župnik križovljanski. Glavnu je riječ vodio papin legat Leonardo Schketa, svećenik iz Aquileje, koji se u tekstu izvješća naziva ovlaštenim javnim bilježnikom. Osim njega, u istrazi je sudjelovao i svećenik Ivan, o kojem znamo samo da je, kao ovlaštena osoba, bio supotpisnik akta.
Spomenuti legati preslušali su mnogo ljudi koji su tvrdili da su uslišani i ozdravili od mnogih bolesti, ali prihvaćene su izjave samo nekolicine. Radilo se o neshvatljivim čudesnim ozdravljenjima od raznih bolesti i tjelesnih povreda. Ozdravljeni su tvrdili kako su, kada su zatajile sve ljudske mogućnosti i nije više bilo nade u ozdravljenje, učinili zavjet Presvetoj Krvi Isusovoj u Ludbregu, i nakon toga zdravlje im se povratilo. Među svjedocima bilo je ljudi iz bliže i daljnje okolice: iz Gornje Štajerske, Srijema i sjeverne Mađarske.

Papa Julije II i sam je želio vidjeti tu rijetku relikviju, te je ona otpremljena u Rim. Zbog duljine istrage i ispitivanja čudesnih događaja i ozdravljenja, papa Julije II nije uspio završiti istragu, ali je redigirao sadržaj bule kojom je dozvolio javno štovanje relikvije. Njegov nasljednik na Petrovoj stolici, papa Leon X, prihvativši odredbe svog prethodnika, izdao je tu bulu pod svojim imenom 12. ožujka 1513., odobrivši javno štovanje relikvije Svete Krvi Isusove nastale euharistijskim čudom u Ludbregu. Relikviju je Leon X u svečanoj procesiji nosio Rimom, a zatim ju je zajedno s bulom vratio u Ludbreg. Do drugog svjetskog rata original bule nalazio se u arhivu obitelji Batthyany u Körmendu, a sačuvano je i nekoliko vjerodostojnih prijepisa. Jedan od tih je prijevod dr. Antuna Sovića, sveučilišnog profesora iz Velikog Bukovca.

Vrativši relikviju Svete Krvi u župnu crkvu Presvetog Trojstva u Ludbreg, papa Leon X je crkvu obdario oprostima od vremenitih kazni koje se nakon smrti moraju odsluživati u čistilištu. Četiri su uvjeta pod kojima se može ostvariti taj oprost u ovoj crkvi, gdje se relikvija čuva i izlaže vjernicima na štovanje i poticanje pobožnosti prema Euharistijskom Spasitelju, naročito na prvu nedjelju rujna:

·         pohoditi crkvu u Ludbregu,
·         ispovijediti se i pričestiti,
·         na nakanu sv. Oca izmoliti neke molitve u čast Sv. Krvi,
·         izvršiti jedno djelo milosrđa.