Aktualnosti

Misno slavlje pete srijede Velike pobožnosti 12. veljače u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu predvodio je preč. Marko Kovač, kancelar Nadbiskupskog duhovnog stola Zagrebačke nadbiskupije. Hodočasnike su predvodili župljani Župe Pohoda Blažene Djevice Marije iz Mahičnog sa župnikom vlč. Nikolom Špiljakom. Uz vlč. Špiljaka slavlje su koncelebrirali vlč. Antun Kolić, župnik Župe Sveta Tri kralja Karlovac-Banija, i mons. Antun Sente, rektor Josipova svetišta. Vjeru je posvjedočio autor najvećeg mozaik u Hrvatskoj Josip Botteri Dini, akademski slikar iz Splita.

U homiliji je preč. Kovač između ostalog kazao kako je ritualno pročišćenje u starih Židova bilo simbol moralne čistoće koju osoba treba imati kad se približava Bogu dok su se farizeji usredotočili na puki vanjski obred. "Za Isusa, prava religija ne bi trebala biti puka vanjska svetkovina odvojena od uma i namjera. Isus je zato šokirao narod svojom jasnom izjavom: Ne postoji ništa izvan čovjeka što bi ga moglo onečistiti ulazeći u njega, već stvari koje izlaze iz čovjeka one ga onečišćuju. Farizeji se bune i razmišljaju isključivo o tjelesnom pročišćenju zakona, a naš Gospodin želi uvesti suprotno. Za Isusa ti zakoni su bili namijenjeni poučavanju ljudi Starog saveza o važnosti prinošenja prihvatljive žrtve i štovanja Boga čiste savjesti i čistog uma, čistih misli i čistih djela. Stoga je pravi izvor onečišćenja srce i um osobe."

"Josip je svetac šutnje. Nemamo niti jednu riječ zapisanu u Svetom pismu koju je Josip izrekao. Mogli bismo za njega reći, kao i za Mariju, da je čuvao i prebirao Božje riječi i događaje u svome srcu. To se može samo u tišini, daleko od buke svijeta. Njegovo srce je srce koje bdije i pazi. No, za to je dakako trebalo puno molitve i odricanja od svoje volje i prihvaćanja Božje volje. Životna poruka je da moramo držati svoje umove ispunjenje ljubavlju, milosrđem, suosjećanjem i oprostom ako želimo prakticirati pravu vjeru u ljubavi prema Bogu koji živi u drugima. Stoga zamolimo Boga da nam pomogne očistiti um od zlih misli i želja i osloboditi ga ljubomore, zavisti i oholosti", kazao je u svojoj homiliji preč. Kovač.

Svjedočanstvo vjere Josipa Botterija Dinija

Pri kraju misnog slavlja svoju je vjeru posvjedočio Josip Botteri Dini koji se ovih dana nalazi u Nacionalnom svetištu sv. Josipa gdje se dovršava najveći mozaik u Hrvatskoj na 200 m2.

Tom je prilikom pred mozaikom, koji se još uvijek skriva iza skela, izjavio: "Kroz rebra ovih skela već naslućujete ono što se zapravo otvara za koji dan. Hvala Bogu, pred vama je zapravo razotkriven jedan san. Ja bih večeras proglasio sv. Josipa zaštitnikom snova jer njemu su se snovi stvarno i obistinili. Njegov je san bio najljepši u povijesti čovječanstva jer je zapravo on postao djevičanskim ocem Isusa Krista kako je to i rečeno u Svetom pismu, a zaštitnik je i Svete Obitelji. Nama, hrvatskom narodu, taj se san ostvario u činjenici da nam je sv. Josip postao zaštitnik hrvatskoga naroda prije već toliko stoljeća. Dakle, sv. Josip zaštitnik je svih nas. Preporučujem vam da promislite malo o svojim snovima i da ga zamolite da vam budu lijepi i da budu ostvarivi."

"I sam sam obilježen imenom. I sam Josip. Imao sam strica koji se zvao Josip, očev brat. Dakle, u obitelji je to ime na neki način udomaćeno. Imamo sada i jednog mladog potomka od bratovog sina, također Josipa. Josip se častio uvijek i dočekivao u vrijeme proljeća i cvijeća. Zumbuli su bili nekako nama najbliži u to doba. Mirisala bi crkva isusovačka u Splitu gdje smo ministrirali i čekali sv. Josipa. Kod oltara Srca Isusova s jedne strane je bio kip sv. Ignacija, a s druge strane sv. Josipa. I u kući smo slavili sv. Josipa. U tom sam duhu odgajan. Kao obitelj smo prošli razna progonstva. Najprije su nas zašto što smo se izjašnjavali kao Hrvati istjerali iz Splita, pa sam se rodio u Zagrebu za vrijeme rata, a poslije rata smo bili prisiljeni vraćati se u Dalmaciju, ali cijelog života s nama je bio sv. Josip i njegova zaštita", kazao je akademski slikar.

"Vjera je milosni dar. Biti kršćanin, biti čovjek obitelji, biti još i umjetnik jest dar. No važno je pritom biti i pokornik, jednostavan, rekao bih i ponizan. Vjera nas ne uči da nas ponižava, već nas uči birati biti što bliže Gospodinu, a pred njim ne možemo dizati glavu i reći tko sam, što sam, nego se moramo pokloniti, zahvaliti za sve što smo dobili, za sve što nas čeka, za sve čemu stremimo, a pogotovo za svrhom života koju tek trebamo doživjeti ako ovaj svijet prođemo čineći dobro. To je ono nešto što je bitno - ako možemo što više dobra učiniti i onima koje znamo, i onima s kojima smo bliski, i onima koji nam se nađu na putu, i koje ne znamo. I nemojmo nikoga preskočiti, nikoga zaboraviti niti kome davati prednost. Kada je potrebno učiniti dobro, učinimo ga od čitavoga srca", dodao je Botteri.

O mozaiku u Josipovom svetištu

"Ovo je slika koja je nastajala na nagovor i poziv mons. Sentea. On me potražio i ja sam mu zahvalan. Mislim da nas je Duh Svetio spajao i spaja jer ovo se ne može napraviti od svoje volje, niti možeš biti od svoje volje ono što jesi, a kamoli izdržati sve ono što zahtijeva ovakav pothvat. Vi ste sada svjedoci. Zapravo naslućujemo kao ono u snu, a umjetnik itekako sanja i sanja u bojama. Znate, to je lijepa činjenica. Možda više puta slika nije ono što si sanjao. Zamišljaš nešto od svoje volje, ali najljepše je ono što se dogodi mimo tvoje volje. Kreneš nekim putem, napravit ću ovo, a ono ispadne nešto drugo. Kao da je netko drugi kroz moj kist to ostvarivao. Ja sam samo bio ponizni sluga. Mislim da je jako važno biti jednostavan i ponizan. Nikako se oholit i nikako mislit da smo mi jedini na svijetu, da je naša zadnja", o stvaranju mozaika kazao je Botteri.

"Nadalje, moramo se još potruditi do kraja, ali zapravo je skoro sve gotovo. Ovo je moj način doživljavanja svijeta, unutarnjeg, iako slika pripada vanjskom svijetu, ali ona je iz moje nutrine izašla i sada ona više nije moja nego je vaša. Ja vama darivam ono što sam osjećao i mislio. Nadalje, ovdje ćete vidjeti puno valova, puno linija, puno crtovlja, grafizma. To je za mene jako bitno. Porijeklo grafizma je u davnini. Koliko mi je poznato Benediktinci su pleter donijeli u Hrvatsku. Taj smo pleter mi pohrvatili i dali svoje inačice te ga nazvali starohrvatski pleter. Tim likovnim grafijama izrezbarili smo naše najvažnije prve spomenike koji predstavljaju rodilište našeg kulturnog identiteta u likovnosti posebno izraženog. Tako imamo i lik hrvatskoga kralja koji će ove godine biti posebno slavljen jer je evo 1100. godišnjica Hrvatskoga kraljevstva i Splitskog sabora koji se dogodio te godine. Dakle, tu je kralj Tomislav, a u krstionici u Splitu imamo sv. Ivana. Zagledan sam u te pletere i u njima promatram Hrvatsku. Ovih sam dana, putujući s mons. Senteom, mogao upoznati prekrasne brežuljke ovog šireg karlovačkog kraja. Zapravo smo se vozili po dnu Panonskog mora koje je ostavilo silne bregove, te valove zemlje, koje i ovdje na neki način prikazujem. A sve ove crte su nastavak tog duhovnog, kulturnog i identitetskog grafizma. Tako da kroz to sve zajedno možemo pričati priču i propovijedat ono na što nas sveta tema navodi jer slikar je zapravo jedan od onih koji vizualizira ono što nam svećenik ili što nam Sveto pismo, odnosno što nam naša vjera govori. Umjetnost je u službi svetoga", kazao je ovom prigodom akademski umjetnik Botteri.

Na misnom slavlju sudjelovali su i drugi umjetnici koji su svojim djelima obogatili Josipovo svetište u Karlovcu - Hrvoje Ljubić, autor svetohraništa, Ivan Ivica Mareković, autor više slika sv. Josipa, Lidija Maček Stanić, autorica slika i skulptura, Stanko Špoljarić, umjetnički voditelj Galerija Svetišta "Martin Borković" i Đuro Vidmarović, povjesničar književnosti.