Aktualnosti

Na svetkovinu Svetog Josipa Radnika 1. svibnja 2016. godine u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu bračni par Kata i Stjepan Palajsa obnovili su nakon pedeset godina zajedničkog života u sakramentu ženidbe svoje bračne zavjete pred mons. Antunom Senteom, rektorom Svetišta za vrijeme župne mise.

Zajednički život Kate i Stjepana Palajse, započeo je vjenčanjem 16. travnja 1966. godine u Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije, u Novigradu na Dobri. Puno su radili, stvarali dom, obrađivali zemlju. Kata nije radila u tvornici, već se bavila kućanskim poslovima, poljoprivredom i odgojem djece.

Stjepan je radio u tvornici PPK, a u slobodno vrijeme pomagao obitelji i zarađivao novac mukotrpnom košnjom mnogih dana od jutra do večeri. Bilo je suza i smijeha, sretnih i tužnih dana, ispraćaja dragih roditelja i mnogih članova obitelji, braće i sestara.

Posebnu radost doživjeli su udajom kćeri i ženidbom sina. Cijelog života nastojali su pomagati ljudima oko sebe, onima koji su bili potrebiti, ali i onima koji su imali dovoljno. Bilo je mnoštvo događaja koje su dijelili svojom ljubavlju, razumijevanjem i međusobnom podrškom. Često govore kako je razgovor najbitnija stavka za očuvanje braka toliki niz godina. Često napomenu kako je bitno poštovanje, tolerancija, dogovor i vjera u Boga.

Kažu da im je najveće bogatstvo obitelj. Imaju dvoje djece, kćer Šteficu i sina Ivicu, zeta Vladu i snahu Gabrijelu. Četvero unučadi, Vlatku, Ivicu, Gabrijela i Lorenu. Posebno su ponosni su na praunuku Kiaru, i nadaju se da će doživjeti još koje praunuče.

Stjepan i Kata često pronalaze puno lijepih riječi za svako svoje dijete, unuče i praunuku. Pomagali su djeci stasati i dan danas pomažu u skladu sa svojim mogućnostima. Još uvijek rado pomažu savjetom ili pričom iz vlastitog iskustva, a hvala Bogu iskustva imaju podosta.

Zdravlje ih služi te su aktivni članovi KUD-a Paurija, puno putuju, plešu, pjevaju i žive život punim plućima.

Gospođa Kata, pred samo godinu dana vodila je žestoku borbu sa zloćudnom bolešću, karcinomom dojke, i Bogu hvala izašla iz bolesti kao pobjednica. Sama svjedoči da joj je najviše pomogao dragi Bog, vjera i njen životni suputnik, suprug Stjepan.

Bio je uz nju kada je plakala, kada se bojala za ishod i kada je imala velike promjene raspoloženja radi bolesti. Stjepan je bio snažan i jak, bodrio je, imao puno strpljenja i snage da joj pomogne. Mada niti njemu tada nije bilo lako, i on je prolazio kroz strah i strepnju ali je podnosio žrtvu za svoju ljubav, za svoju suprugu, majku svoje djece.

Nakon misnog slavlja i proslave obnove bračnih zavjeta cijela se obitelj Stjepan i Kate Palajsa okupila na zajedničkom obiteljsko druženju. (AS)