Aktualnosti

Papa Franjo boravio je jučer u pastoralnom pohodu glavnom gradu Sardinije, Cagliariju. Nakon svečane dobrodošlice u zračnoj luci Cagliari Papa se kompaktnim osobnim automobilom odvezao na jezero Carlo Felice u Caglariju gdje se susreo s predstavnicima svijeta rada. Po dolasku Papa se panoramskim vozilom provezao prostorom gdje se održavao susret na kojem se okupilo dvadesetak tisuća vjernika koji su Svetog Oca oduševljeno pozdravljali.

Vidljivo ganut svjedočanstvima nezaposlenog radnika, poduzetnice i seljaka, Papa se spontano obratio okupljenom mnoštvu: Ovim sam susretom želio prije svega izraziti vam svoju blizinu, osobito onima koji se nalaze u teškoj situaciji: mnoštvu nezaposlene mladeži, osobama koje su nezaposlene ili grcaju u bijedi i siromaštvu, poduzetnicima i trgovcima koji muku muče da idu naprijed. To je stvarnost, rekao je Papa, koju dobro poznajem zbog iskustva koje sam imao u Argentini. Ja je istina nisam upoznao, ali moja obitelj jest: moj otac je u mladim danima pošao u Argentinu pun snova da će se ostvariti u Argentini. Doživio je strašnu krizu iz 30-ih godina. Sve su izgubili! Nije bilo posla! Kao dijete sam slušao o tome u kući… Ja je nisam doživio, tada još nisam bio rođen, ali sam slušao kada se o toj muci govorilo u kući. Dobro mi je to poznato. Ali moram vam reći: Samo hrabro! Ali sam također svjestan da moram učiniti sve, da ta riječ „hrabro" ne bude tek prazna fraza. To ne smije biti samo osmijeh prijateljski raspoloženog službenika, službenika Crkve koji vam dolazi reći: Hrabro! Ne, to ne želim. Ja želim da te riječi izviru iz srca i potaknu me da učinim sve kao pastir, kao čovjek. S ovim povijesnim izazovom moramo se svi zajedno solidarno i razborito uhvatiti u koštac, rekao je Papa.

U svom pripremljenom govoru Papa je govorio o problemu nezaposlenosti, koji je vrlo izražen i na otoku Sardiniji. Osvrnuvši se na patnje nezaposlenih primijetio je kako se oni osjećaju kao da im je „oduzeto dostojanstvo" a te su Papine riječi tisuće okupljenih pozdravile dugim pljeskom. Gdje nema posla, nema ni dostojanstva!, nastavio je Papa. I to nije samo problem Sardinije, nije samo problem Italije ili nekih europskih zemalja, već je posljedica jedne odluke svijeta, jednog ekonomskog sistema koji dovodi do te tragedije: ekonomskog sistema koji u središtu ima idol koji se zove novac. Bog je htio da u središtu svijeta ne bude idol, već čovjek, muškarac i žena, koji svojim radom vode svijet naprijed. Ali sada u ovom sistemu, lišenom etike, u središtu je idol i svijet se klanja tome „bogu novcu“. Novac je taj koji vlada! Vladaju sve te stvari koje služe njemu, tom idolu! Žrtve toga su stariji, jer u ovom svijetu nema mjesta za njih. Neki govore o toj navici potajne eutanazije, ne liječi ih se, ne vodi se računa o njima… Žrtve su i mladi koji ne nalaze posao, bivaju lišeni dostojanstva. Ali svijet u kojem mladi – dva naraštaja mladih – nemaju posla, taj svijet nema budućnosti, jer je tim mladima oduzeto dostojanstvo. Teško je imati dostojanstvo bez posla, rekao je Papa te dodao spontano: Raditi znači imati dostojanstvo, raditi znači donijeti kruh kući, raditi znači ljubiti.

Da bi se obranio taj idolatrijski ekonomski sistem, rekao je Papa vraćajući se svojoj temi, uspostavlja se „kultura odbacivanja“: odbacuje se starije osobe, odbacuje se mlade. Moramo reći „ne“ toj kulturi odbacivanja. Moramo reći: Želimo pravedan sustav, sustav koji će nam pomoći da svi idemo naprijed. Moramo reći: Ne želimo ovaj globalizirani ekonomski sistem, koji nam nanosi toliko zla. U središtu moraju biti muškarac i žena kao što to Bog hoće, a ne novac, ustvrdio je papa Franjo te snažno pozvao: Ne dajte da vam ukradu nadu! Ne dajte da vam ukradu nadu! Nada je poput žeravice pokrivene pepelom: pomažimo si sa solidarnošću, pušimo na žeravicu da se vatra ponovno rasplamsa, rekao je slikovito Papa. U ovom trenutku, u našem ekonomskom sistemu, u našem globaliziranom sistemu života, u središtu je jedan idol a to ne smije biti! Borimo se zajedno da u središtu, bar u središtu našega života, budu muškarac i žena, obitelj, svi mi, da bi nada mogla napredovati, rekao je Papa i na kraju još jednom ponovio: Ne dajte da vam ukradu nadu! Papa se od okupljenih oprostio spontanom molitvom zamolivši prisutne da u tišini mole s njim: Idoli nam žele ukrasti dostojanstvo. Nepravedni sistemi nam žele oteti nadu. Gospodine, ne ostavi nas same. Pomozi nam da se uzajamno pomažemo, daj da zaboravimo sebičnost i u srcu oćutimo ono „mi", mi, narod, koji želi ići naprijed. Gospodine Isuse, ti si imao posla, daj nam posao i nauči nas da se borimo za rad i sve nas blagoslovi, rekao je, među ostalim, Papa u svojoj molitvi.

Bio sam za vas napisao govor, ali je srce, gledajući vas, spontano govorilo. Napisani ću govor predati biskupu, kao da sam ga izgovorio, zaključio je papa Franjo. (IKA; foto: news.va)