HR
U srijedu, 12. prosinca 2012. u dvorani Vijenac otvorena je izložba svjetlopisa Pisah se likovne umjetnice Julije Vojković. Izložba je dio projekta Hrvatska glagoljaška baština kojeg zajedno ostvaruju Društvo prijatelja glagoljice i Nadbiskupijski pastoralni institut, a pod pokroviteljstvom Staroslavenskog instituta, Katedre za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo, Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Instituta za ekumensku teologiju i dijalog "Juraj Križanić" Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Julija Vojković grafička je urednica, dizajnerica i likovna umjetnica. Fotografijom se bavi od najranije mladosti, a svoju je kreativnost okušala i u pastelima, oslikanoj svili te u grafičkim rješenjima. Zaljubljenica je u hrvatsku glagoljičnu baštinu, njezina čuvarica i promicateljica. Glagoljična baština njezino je nadahnuće koje je urodilo plodom u nekolicini izložbi slika i umjetničkih fotografija inspiriranih pisanom riječju u hrvatskim srednjovjekovnim i renesansnim knjigama. Vrbnički misali – Prvi i Drugi posebno su zaokupili umjetničku i kreativnu pozornost Julije Vojković. Fotografije s temom Prvoga vrbničkog misala izlagala je U Zagrebu, Sesvetama, Korčuli, Jurandvoru i Turnju od 2007. do 2011. godine.
Izložba, postavljena u prostorima NPI-a do 31. siječnja 2013. godine, kreativno obrađuje Drugi vrbnički misal – jednu od najljepših hrvatskih glagoljskih rukopisnih knjiga. Misal se čuva u Župnom uredu u Vrbniku na otoku Krku. Pisan je vjerojatno 1462., raskošno je iluminiran, osobito lijepim inicijalima sa slikama biblijskih scena te širokim ornamentiranim okvirom oko teksta prve ispisane stranice.
Izložbu je nadahnutim riječima otvorio prof. dr. sc. Jure Žečević, OCD – voditelj Instituta za ekumensku teologiju i dijalog „Juraj Križanić“ Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Ovo slavlje slike i pisane riječi upotpunjeno je i pjevanom te govorenom riječju. Mješoviti pjevački zbor Bašćina izveo je glagoljaški Očenaš i Sveopću vrbničku molitvu, a dramski umjetnik Stjepan Bahert interpretirao je stihove Antuna Gustava Matoša i Jakše Fiamenga te zapis anonimnog glagoljaša iz 17. stoljeća. Ozračje starinske riječi i srednjovjekovnog duha svojom su prisutnošću upotpunili i članovi viteške udruge Čuvari grada Zagreba.
Ova je izložba jasan znak vitalne snage glagoljaškog duha i drevne hrvatske riječi u pobuđivanju likovnih, dramskih i glazbenih suvremenih umjetničkih izričaja. Doživljajem i posvojenjem povijesnih zapisa riječi hrvatske tu riječ činimo svojom baštinom – živom i nadahnjujućom.
