Aktualnosti

 
Potkraj prošle godine izvađena je nadgrobna ploča ispod podnožja oltara i tako konačno dostupna svakom poklonitelju hrvatske pismenosti.
 
U selu Durlinci nalazi se kapela Svetog Blaža koja se spominje 1668. kao kapela župe Trg kod Ozlja, a potom kao područna kapela ozaljske župe Svetog Vida. Slična je kapelama „mediteranskog tipa“ kakvih je bilo na posjedima Frankopana i Zrinskih u ovom kraju: kapela s predvorjem i preslicom nad pročeljem. Početkom 18. stoljeća kapela je stradala od potresa, ali je obnovljena. Svetište je obnovljeno 1771. godine. U 19. stoljeću je preslicu, koju posebno spominje još sredinom 18. stoljeća jedna kanonska vizitacija, zamijenio zvonik. Tada je dograđena i sakristija. U obnavljanju unutrašnjosti zamijenjen je stari barokni oltar novim, koji je 1866. izradio karlovački stolar Adalbert Golub, a pozlatio ga je i obojao pozlatar i slikar Josip Krec. Ova jednobrodna crkvica pravokutnog tlocrta s poligonalnim svetištem i zvonikom pred pročeljem, barokizirana i kasnije obnavljana sačuvala je nešto od svoje starije povijesne slike i vrijedan je spomenik crkvenog graditeljstva. Zbog vanredno lijepog položaja obogaćuje svojom povijesnošću vidike liepog ozaljskog kraja.
(izvor: Milan Kruhek: Graditeljska baština karlovačkog Pokuplja, Matica hrvatska, 1993., str. 209)


 
Među domaćim pukom taj dio sela Durlinaca naziva se Blažinova Gorica, naravno po svecu zaštitniku – svetom Blažu, a sve do prošle godine u podnožju oltara nalazila se zaštićena drvenom konstrukcijom nadgrobna ploča s glagoljskim natpisom. O tome piše Kukuljević te kasnije i Lopašić još davne 1879. i 1895. godine, a u drugoj polovici prošlog stoljeća napravljen je odljev koji se nalazi u muzeju u Starom gradu Ozlju, ali se vremenom deformirao i nije više uporabiv. Konačno se velečasni Stjepan Jakov, župnik Župe Imena Marijina Kamanje u koju spada i ova kapela, zauzeo u suradnji s Konzervatorskim odjelom još prije nekoliko godina da bi se ta ploča izvadila i bila dostupna svakom oku. To se dogodilo prošle godine sredinom studenog. Stručnjaci su ispod podnožja oltara izvadili nadgrobnu ploču s glagoljskim natpisom i postavili je na zid ispod kora na desnoj strani tako da je sada svaki dobronamjernik može vidjeti i proučavati.

Sama ploča izrađena je od žutog pješčenjaka i ima mjere 152 x 58 cm, a natpis na dužem rubu ploče uklesan je na glagoljici i prema Branku Fučiću (Glagoljski natpisi, 1982.) glasi „1600. Dušu pomiluj, amen.“ Djelatnici Konzervatorskog odjela u Karlovcu obećali su taj glagoljski natpis još jednom stručno provjeriti i postaviti točni prijepis na pločici latiničkim slovima kako bi svatko mogao razumjeti o čemu je detaljno riječ.
 
Bitno je istaći da se i ovaj glagoljski natpis, iako ne najstariji, ali se poput Bašćanske ploče ubraja u hrvatsku pismenost ovoga kraja. I ovakvo jedno malo selo, kao što su Durlinci, koje u vjerskom smislu spada pod župu u Kamanju, ali političkom podjelom pod Grad Ozalj, ima ovakav vrijedan kulturni spomenik. Ploča je prema natpisu krasila nekada grob, a prilikom gradnje ili obnove kapele dospjela je u crkvu i tako sačuvala glagoljska slova koja bi pod vanjskim vremenskim uvjetima bili zasigurno u puno lošijem stanju. Potrebno je naglasiti da je grob za koji je bila prvotno namijenjena pripadao kakvom velikašu ili ugledniku onoga doba, jer si obični smrtnici nisu mogli priuštiti takvu ploču s klesanim slovima.
 
Puno je godina prošlo otkako su ljudi poput Radoslava Lopašića zapisivali o našim vrijednim kulturnim starinama i budnim okom bdjeli nad našom kulturnom baštinom, a u međuvremenu se na tom polju u nekim manjim mjestima nije puno dogodilo. Sada kada smo se uključili u Europu itekako trebamo paziti na svoje korijene i prisjetiti se da smo jedan od rijetkih europskih naroda koji su imali svoje pismo – glagoljicu i trebali bismo na to biti pozorni te i djecu također u tom smislu podučavati.