Objavljeno: 28.07.2024.
Hodočašće Franačkim putem, hodočasničkom stazom duljine 2045 km koja se prostire od Engleske do Italije, održano je u organizaciji udruga
Ekosspiritus. Pedeset hodočasnika je tijekom srpnja pješice prošlo 120 kilometara te staze od Viterba do Rima.
Hodočašće je bilo podijeljeno u pet dnevnih dionica hoda. Hodočasnici su prošli dovoljno kilometara da su dolaskom u Vatikan dobili „Testimonivm peregrinatonis peractae ad limina Petri“ - Svjedočanstvo o hodočašću izvršenom na grob sv. Petra.
Iz Udruge su rekli da je službena aplikacija „funkcionalna i precizna, a put dobro označen crveno-bijelim markacijama i putokazima“. Veterani španjolskog Camina su napomenuli da stazi nedostaje popratne infrastrukture, što su hodočasnici potvrdili. „Uvjereni smo, kada u većem broju dođu hodočasnici, pojačat će se i sadržaj koji oni traže“, rekli su iz Udruge.
Svakog dana hodočasnici su molili Jutarnju molitvu iz Časoslova te su sudjelovali na misnim slavljima koja je predvodio vlč. Florijan Kvetek koji je pješačio s hodočasnicima. Nakon pet dana hoda, hodočasnici su započeli razgledavanje Vatikana i Rima.
„Ponosni smo jer ne vjerujemo da je itko prije ostvario ovako zahtjevan, ali i prekrasan program koji je povezao izvorno iskustvo dolaska pješice u centar kršćanstva, a zatim boravak tamo gdje je Crkva nastajala i jačala. Koračajući po stepenicama koje su na mjestima, iako kamene i mramorne, uleknute od bezbrojnih koraka hodočasnika koji su kroz stoljeća njima kročili, osjećali smo se dijelom velike zajednice okupljene oko naše vjere i bili ponosni i maleni. Sve u Rimu je dojmljivo do granice opisivoga. Dobru perspektivu daje nam povratak korijenima, vraćanje na brzinu hoda, što je najprirodnija vrsta kretanja za čovjeka, a upravo to pruža Franački put. Kroz tempo koračanja imamo vremena naučiti mnogo toga o sebi i svojim sposobnostima, bolje upoznati bližnje koje srećemo i čuti što nam Gospodin govori i kamo nas šalje“, poručili su hodočasnici.
Franački put ili Via u pisanim zapisima se spominje već u 8. stoljeću.
Katarina Pučar,
Udruga Ekosspiritus