HR

Aktualnosti

Objavljeno: 11.10.2020.

Održane godišnje duhovne vježbe za sjemeništarce sa Šalate



Jesenske dane, od 8. do 11. listopada ove godine, sjemeništarci Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu praćeni duhovnikom vlč. Petrom Mlakarom i prefektom vlč. Lukom Premelčem, proveli su u Mukinjama kraj Plitvičkih jezera u pastoralnom centru Marije Majke Crkve, gdje im je godišnje duhovne vježbe održao don Mihovil Kurkut, salezijanac i ravnatelj nakladničke kuće „Salesiana“ u Zagrebu.

Na početku duhovnih vježbi don Mihovil je istaknuo kako Isus u danima duhovnih vježbi na poseban način kuca na vrata srdaca sjemeništaraca i želi da mu ih otvore. Ta su vrata neobična, jer na njima je kvaka sa unutarnje strane, što znači da se svaki osobno mora odlučiti hoće li Gospodinu otvoriti i dopustiti da uđe u njegovo srce. Don Mihovil ohrabrio je sjemeništarce da to učine.



Nit vodilja duhovnih vježbi bilo je susretanje dvaju pogleda u Evanđelju: Isusovog i čovjekovog. Voditelj je proveo sjemeništarce kroz susrete Isusa sa Zakejom (Lk 19, 1-10), zatim sa bogatim mladićem (Mk 10, 17-22) te sa carinikom Levijem (Lk 5, 27-32). Svaki od tih susreta je na svoj način poseban, ali imaju i nešto zajedničko: susret s Isusom ne ostavlja čovjeka ravnodušnim. Isus stavlja čovjeka pred izazov: staviti Boga u središte svoga života i dopustiti mu da On počne mijenjati taj život, ili zadržati sebe u središtu i ići isključivo za svojim željama i potrebama. Zakej je odlučio staviti Boga u središte svoga života, kao i Levi, jer unatoč svemu što su posjedovali, nedostajao im je mir i ispunjenost srca koju su iskusili tek sa Isusom, nakon što ih je pogledao očima punim božanske ljubavi.

Bogati mladić, nažalost, nije bio spreman sebe, svoje potrebe i navezanosti maknuti iz središta svoje pažnje te učiniti iskorak dubokoga obraćenja. Voditelj je istaknuo kako je čovjekov ego najčešća zapreka kako bi ostvario duboki odnos s Bogom i odnose ljubavi s bližnjima. Čovjek, naime, teško odustaje od toga da sve mjeri prema sebi i svojim interesima. U tome se i sastoji srž grijeha: odustati od odnosa s Bogom, nastojati donijeti sreću sam sebi, bez Boga. Don Mihovil je nadalje istaknuo kako grijeh nije tek stvar morala, nego stvar odnosa. Grijehom čovjek odustaje od odnosa s Bogom i kao da mu govori: „Ne trebam te. Ja mogu i sam!“ Svi grijesi posljedica su toga stava, tog prekida odnosa zajedništva s Bogom. No, kada čovjek dopusti Bogu da ga vodi, unatoč zahtjevnosti toga puta, tada se događaju predivne stvari i čovjekov život zadobiva puni smisao. U njega ulazi radost koja je temeljni znak Božje prisutnosti u nečijem životu. To ne znači da Bog rješava čovjekove probleme, nego da je uz njega u svim problemima i pomaže mu da ih zajedno riješe. Zato je jako važno ustrajati, dizati se odmah kada padneš i biti borac, jer samo oni koji se dobro bore doista će i pobijediti.



Iskustvu radosti u danima duhovnih vježbi doprinijele su igre u koje je voditelj kao iskusni salezijanac uveo sjemeništarce, što su oni oduševljeno prihvatili. Naime, osim što igra donosi zabavu, ona služi i tome da se ljudi međusobno bolje upoznaju i povežu. Tako su se u danima ovogodišnjih duhovnih vježbi izmjenjivali radosni tonovi igre i smijeha sa ozbiljnim tonovima razmišljanja i preispitivanja vlastitog života u svjetlu evanđeoskih tekstova. Don Mihovil snažan naglasak stavio je na to da Isus želi i nas susresti danas, kao što je nekoć susreo Zakeja, Levija, bogatog mladića. Kakav će biti naš odgovor na Isusov poziv i koje ćemo odluke donijeti nakon susreta s Njim na duhovnim vježbama? To je bilo pitanje na koje je svatko trebao donijeti svoj odgovor.
Ispišite stranicu: