HR
U ponedjeljak, 14. siječnja u dvorani svetog Franje na zagrebačkom Svetom Duhu, održana je peta u nizu od deset tribina s katehezom za odrasle na temu: „Vjerujem…“ Vjera: čovjekov odgovor Bogu (KKC 142-184) u organizaciji župe svetoga Antuna Padovanskog.
U sklopu Godine vjere, kateheze se redovito održavaju svakog drugog ponedjeljka u mjesecu s početkom u 19.45 sati. Voditelj tribina s katehezom za odrasle je profesor na Katoličko bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. fra Ivan Karlić.
Profesor Karlić započeo je tribinu postavivši niz pitanja o vjeri. Što je vjera? Što je njezin sadržaj? Kako se ona očituje? Što se uz nju veže? I što je to, naposljetku, kršćanska vjera? Ustvrdivši pri tome da su sve to legitimna pitanja koja nam naši suvremenici mogu postaviti, a vjerojatno se i svatko od nas barem jednom u životu slično zapitao.
Pri tome je nastavio da je za nemali broj ljudi vjera nekakav nedefinirani osjećaj, nešto što ima veze s poezijom, utjehom duše ili slično, spomenuvši kako je jedan povjesničar rekao da je njegova majka bila velika vjernica jer bi ona za svake oluje palila svijeću. „No, ne bismo smjeli zamijeniti 'vjeru' za folklor i običaje. Kod vjere se najprije radi, čisto ljudski gledano - o događanju među dvjema osobama: 'Vjerujem ti, jer imam povjerenja u tebe.' Vjera o kojoj se ovdje radi ide i dalje od toga: 'Vjerujem u Boga koji se u Isusu Kristu objavio ljudima, dakle i meni'“, zaključio je profesor Karlić.
Predavač je potom objasnio što znači etimološki izraz “vjerovati” i rekao da on dolazi od latinskog credere, koji proizlazi od cor dare, tj. “dati srce” nekomu. „Tek kasnije pojam 'vjerovati' zadobiva i značenje 'smatrati istinitim', 'smatrati mogućim' nešto. Izvorno, međutim, taj izraz označava odnos između osoba ili odnos između ljudskog bića i Boga. Prema tome, 'vjerovati' prvotno ima značenje 'iskazati povjerenje nekome'. Iz toga proizlazi da se taj izraz rabi u odnosu na osobu, a ne na nekakvu stvar“, ustvrdio je profesor Karlić.
Odmah u nastavku, profesor je rekao da vjera u kršćansko-teološkom smislu obuhvaća tri momenta: vjerovati da Bog postoji; vjerovati Bogu u smislu slušanja i prihvaćanja objave; vjerovati u Boga u smislu potpunog pouzdavanja u Njega. „Osim toga, u teološkom načinu govora riječ vjera može značiti čin vjere i sadržaj vjere“, kazao je prof. Karlić, te govoreći o vjeri i razumu ustvrdio kako nijedan svjetonazor, filozofski sustav ili sustav vjerovanja ne promiče razum u tolikoj mjeri u kolikoj to radi kršćanstvo, jedina prava i od Boga utemeljena religija. „Iako se u posljednje vrijeme (točnije, od tzv. prosvjetiteljstva) čuju tvrdnje o tobožnjem sukobu katoličke vjere i razuma, argumenti za takve tvrdnje redovito ostaju plitki i nedorečeni. Između vjere i razuma ne može biti pravog neslaganja, jer isti Bog, koji objavljuje tajne i ulijeva vjeru, stavio je također u ljudski duh svjetlo razuma. Bog ne može zanijekati sebe samoga, niti istinito može ikada proturječiti istinom“, naglasio je voditelj tribine.
Predavač je potom progovorio o vjeri kao činu kako volje tako i intelekta i pri tome ustvrdio da je potrebno dvoje kako bi čovjek uzvjerovao: prvo intelektualna spoznaja Istine, a zatim pristanak srca na Istinu koju je um spoznao. Zatim je još jedanput naglasio da se vjera ne temelji na osjećajima nego je ona rezultat intelektualne spoznaje i voljnog čina podložnosti Bogu, a nije rezultat osjećaja kao što su npr. strah (od smrti ili samoće), žalost, euforija i sl. Pri tome je istaknuo, s dozom žaljenja, kako i danas mnogi vjernici svoju vjeru temelje baš na osjećajima. „Takvi vjernici lako se poljuljaju ako, primjerice, njihovo prisustvo na bogoslužju Crkve ne rezultira emocionalnim zanosom, ako molitva ne poluči uvijek osjećaj utjehe. Zbog toga se ponekad javljaju opravdani prigovori na račun raznih karizmatskih zajednica, koje na neke ljude mogu ostaviti dojam da je vjera stvar osjećaja i da je religijski doživljaj (dakle, emocija) najvažnija stvar i temelj vjere“, naglasio je profesor Karlić.
Profesor Karlić posebno se osvrnuo, na danas vrlo aktualno pitanje ateizma, te je ovom prigodom ustvrdio da pristanak na ateizam nije čin intelekta (koliko god ateisti sebe smatrali „super-racionalnima“), već rezultat osjećaja. „Pristati na ateizam znači odreći se razuma, budući da se 'Boga, počelo i svrhu svih stvari, može prirodnim svjetlom ljudskog razuma sigurno spoznati iz stvorenih stvari'. Ateizam je također i jedna od posljedica straha od posljednjih stvari – emocionalni pokušaj bijega od neugodnih misli“, istaknuo je prof. Karlić.
Pred kraj tribine profesor je rekao kako je vjera oslonac u životu, i to nezaobilazan temelj na kojem počiva sav nečiji život. „Vjera jest i ostaje povjerenje, ali i rizik koji od osobe traži da se stavi na raspolaganje. Stoga, vjera nije bilo kakav čin, nego je radikalni čin povjerenja koji obuhvaća cijelu osobu i utječe na svekoliko njezino razmišljanje i djelovanje“, rekao je.
U zaključku predavanja o vjeri predavač je dao odgovor na pitanje tko je vjernik te je rekao da je vjernik hrabar čovjek koji, unatoč okruženosti lažnim idealima te komotnijem i naizgled lakšem životu prema načelima „svijeta“, računa s Bogom i Njegovim istinskim vrijednostima. „Stoga ne možemo biti vjernici samo u crkvi (na sv. misi i sl.), a našu vjeru staviti po strani u profesionalnom životu. Vjernici smo gdje god bili i što god radili! I na taj način se može oblikovati čitavo društvo prema Kristovom učenju i duhu“, zaključio je profesor Karlić.
Cilj tribina s katehezom za odrasle, koje se održavaju u župi svetog Antuna Padovanskog na Svetom Duhu u Zagrebu, je predstaviti i razjasniti, ponajprije župljanima, ali i svim zainteresiranima, temeljne istine katoličke vjere koje su sadržane u Katekizmu Katoličke Crkve te ujedno u ozračju sekulariziranog društva posvijestiti vrijednost vlastite vjere i istinitost poruke spasenja koja nam je objavljenja po Isusu Kristu.
Sljedeća tribina s katehezom za odrasle održava se u ponedjeljak 11. veljače 2013. godine u 19.45 sati pod nazivom: „Vjerujem u Boga Oca Svemogućega, Stvoritelja“; Presveto Trojstvo (KKC 185-278)
fra Vladimir Vidović
