HR
U okviru Tribina „Zajednicki vidici“ u organizaciji Ureda Zagrebacke nadbiskupije za vjeronauk u školi, na temu Europski/kršcanski identitet govorili su predavaci prof. dr. sc. Ivan Šarcevic i prof. dr. sc. Željko Tanjic.
Prof. Šarcevic zapoceo je izlaganje idejom o identitetu u stalnom razvoju. Tako i suvremeno europsko društvo pociva na svojoj povijesti obilježenoj grckom, filozofskom kulturom, židovsko-kršcanskom kulturom i prosvjetiteljstvom.
Grcka je filozofska misao razvila ideju polisa s covjekom koji je mjera svih stvari. Židovsko-kršcanska komponenta takoder je ugradena u temelje europske kulture. Europa je povijesno bila prostor invazija i seoba naroda uz utjecaj više kultura koji obilježavaju njen duhovni rast, kao i razvoj znanosti i umjetnosti.
Europa se stoga stalno definira u odnosu na druge i na razlicite, a cesto je gradena na nasilju i oružjem (primjer su križarski ratovi, podjele unutar samoga kršcanstva i sl.). Srednji vijek donosi razvoj gradova i sveucilišta, a u sukobu katolika i protestanata javlja se i pojam tolerancije koji, naglašava predavac, nije vjerski nego sekularni pojam.
Danas se pak Europa mora geografski definirati prema drugim kontinentima (Turska, Rusija kao granicna podrucja), a isto tako i urediti odnose unutar sebe (kulturološke razlike – pitanje islama i kršcanstva).
Danas pak, smatra predavac, unutar europskog kršcanstva dolazi do zaborava Boga pa se nude alternativni svjetonazori da se pokrije ta praznina. Neki nude jedinstveni etos, poput zlatnog pravila ili Dekaloga, jer prepoznavanje i solidarnost s covjekom patnikom nije tek kršcanski, nego je i humani projekt.
Taj globalni etos supatnje otvara pitanje ljudskih prava, a ne izmicanje pred strahom od drugoga. Tako i hrvatski identitet, smatra prof. Šarcevic, mora biti ukljuciv jer se u njemu susrecu razlicite kulture koje nas obogacuju. Upravo je duh ucenja i kulturnog uzdizanja put kojim valja poci u izgradnji Europe.
Prof. Tanjic svoje je predavanje naslovio sa Rahner – buducnost Europe, te je svoju misao gradio na Rahnerovoj. U stanju krize koje pogada suvremeno društvo, a koja izvor ima u nedostatku pravne i ekonomske sigurnosti, traži se odgovor. Bez vizije buducnosti i ozracja povjerenja, smatra prof. Tanjic, ljudima se ne nudi dovoljno dobrih argumenata da prihvate pozitivne aspekte Europske Unije.
Guardini i Rahner pišu o tom problemu, a Rahner se pritom osobito osvrce na buducnost Europe. Prije svega on propituje razloge zbog kojih je društvo upalo u iluziju koju je zastupao nacizam, a odgovor pronalazi u odgovornoj slobodi. Sloboda kao takva prema Rahneru je egzistencijalni teret iznutra, gdje uz nametanje vanjskog nacistickog režima covjek, naizgled slobodan, postaje podvrgnut drugim silama (instinkt, ambicija, želja za moci, gubitak smisla života).
Tako je omoguceno da totalitaristicke ideologije uz mali otpor udu u Europu. Nakon poraca je Rahner ipak manje apokaliptican u svojim tekstovima te postavlja pitanje o cjelini svijeta i covjeka. Pita se postoji li jedna zajednicka europska stvarnost. Odluka o toj stvarnosti prepuštena je Božjem konacnom sudu. Svaka ce se odluka tada mjeriti kao ona koja je utjecala na povijest svijeta i u konacnici na vjecnost.
U tom kontekstu Rahner gleda na neindividualnu zajednicku povijest, pa i u profanoj povijesti u kojoj se dogada anonimno kršcanstvo kod onih koji ne ispovijedaju kršcanstvo kao svoju vjeru. Stoga je i Europa u perspektivi konacnoga suda povijesno-spasenjska velicina. Spasenje cijeloga svijeta, slaže se predavac s Rahnerom, ima povijesnost koja se dogada i u Europi. Isto tako Europa ima važnost i u svjetskom znacenju jer utjece na cjelokupnu povijest.
Upravo je molitva temeljna dimenzija u kojoj se pronalazi rješenje na svaku odluku kojom se na tu povijest utjece.
I ova je Tribina bila posjecena s oko 250 slušaca, a zakljucila je ovogodišnji niz kojem je okvirna tema bila Identitet.
