Aktualnosti

U organizaciji Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta i udruga, pokreta i zajednica Zagrebačke nadbiskupije u četvrtak 20. ožujka održana je 33. tribina "Jedinstvo u različitosti". Ovogodišnji niz tribina nosi zajednički nazivnik "Vjernik u društvu". Peta iz tog niza "Bog u sportu" pobudila je veliko zanimanje, pa je dvorana "Vijenac" bila ispunjena gotovo do posljednjega mjesta.

Pozdravljajući okupljene, ravnatelj NPI i biskupski vikar za laike dr. Tomislav Markić istaknuo je kako je susretište vjere i sporta važna tema, osobito kad se razmišlja o djelovanju vjernika u društvu. No, okupljene je na vrlo domišljat način uputio kako i biblijski redci mogu biti dobro ishodište za promišljanje o sportu. Tako je citatima "zorno" oslikao pojedine pozicije u raznim sportovima te okupljene potaknuo na traženje sličnih redaka.

Uvodeći u temu, povjerenik za pastoral sportaša Zagrebačke nadbiskupije trajni đakon Marijan Spehnjak istaknuo je da sport danas nije samo društveni, nego i kulturni fenomen. Svi znamo da sport sam po sebi nije odgojan, ali u okviru određenih vrijednosti on itekako može postati onaj pravi, integralni put razvoja mlade osobe i razvoja kompletnog sportaša, rekao je.

Proslavljeni hrvatski nogometaš i reprezentativac koji je za hrvatsku reprezentaciju odigrao stotinu utakmica Dario Šimić kratko je predstavio svoj put do profesionalnog sportaša. Govoreći o svom životu kao vrhunskog sportaša koji je karijeru ostvario u inozemnim klubovima, posvjedočio je kako je od nogometa počeo stvarati svog idola. Premda su Bog i vjera uvijek bili prisutni, jer je redovno odlazio na mise, ipak nogomet je bio na prvom mjestu. No, uslijed očekivanja, izazova, stresova, njegove su se snage počele trošiti, i nije nalazio potpunu sreću. Tražeći izlaz posegnuo je i za knjigama jedne mističarke, počeo posjećivati molitvene susrete, počeo je raditi na sebi, i tako se susreo i s duhovnim vježbama sv. Ignacija. To mu je pomoglo da produbi vjeru. Posebno mu je otkriće bila Biblija, koju dotad nije čitao. Na početku duhovnih vježbi susreo se s Očevom ljubavi, i shvatio kako je ona bezuvjetna bez obzira na sve okolnosti života. Tako je Boga postavio na prvo mjesto, počeo se na njega oslanjati, i predavati mu svoje situacije, i više se ne boriti grčevito za uspjeh.

To ne znači da sam radeći na sebi odustao od nogometa, već sam pokušavao Boga staviti na prvo mjesto i njemu predavati neke situacije. Tako sam svaki puta doživio sve veće i veće olakšanje, rekao je Šimić te istaknuo kako duhovne vježbe sv. Ignacija prakticira već sedam godina, i svaki puta otkrije nešto novo, neku novu misao, novo olakšanje, novo razumijevanje.

Voditelj zajednica sportaša Svete obitelji i student na Kineziološkom fakultetu Domagoj Penava je svjedočeći o životu sportaša, posvjedočio kako je Gospodin odigrao veliku ulogu u njegovu životu. Napustio je Crkvu iz želje za samodokazivanjem, a nogomet mu je došao na prvo mjesto, postao mu je idol. U tom vidu je upozorio na idolopoklonstvo u sportu, te istaknuo kako se ono lako prepoznaje. Na svom primjeru je posvjedočio "meni je nogomet bio u mojim mislima, govoru, razmišljanju, svakom dijelu života, utjecao je na moje raspoloženje, a onda sam ja utjecao na sve oko mene. Nogomet je bio radost, nogomet je meni vedrio, oblačio, a Bog nije bio moj gospodar".

Uslijed svega toga, sportska karijera mu je otišla u drugom smjeru, a i druge životne situacije su se počele mijenjati. U takvom ozračju mu je s 19 godina Bog na put stavio duhovne vježbe sv. Ignacija u okviru zajednice Injigo. Uvidio je kako je Bog živ, kako mu se obraća u svakom trenutku, a on je počeo upoznavati sebe. Spontano se rađala i zajednica profesora, trenera i sportaša koji su krenuli u evangelizaciju u sportu. Bili su svjesni kako Bog ne treba njihova pobožna postignuća, već njihova potpuna srca.

Kad mi sami doživimo živi odnos s Bogom, kad on počne doticati naše slabosti, kad mu počnemo predavati naše terete, stresove, kad nas Bog počne mijenjati, mi možemo biti njegovi veleposlanici na terenu, sportskim klubovima, na poslu, jer odišemo mirom, slobodom. Naša prisutnost mijenja okolinu, postajemo blagoslov samima sebi jer živimo slobodu, puninu, možemo igrati slobodno, možemo doslovno imati odmora na zelenim terenima. To je ono što je bitno: punina Božje ljubavi, Božje volje, da svatko od nas u onom dijelu svoga života, koji je njegova profesija bude jak, da bude slobodan kao dijete Božje, to je onaj naš pravi identitet, poručio je Penava.

Tribinu su molitvom i pjesmom animirali članovi zajednice Obnova u Duhu Svetom.