HR
Župa sv. Petra apostola u Zaprešiću organizirala je u subotu, 24. studenog duhovnu obnovu za mlade Zaprešićkog dekanata u Klubu umirovljenika u prostorima pastoralnog centra župe. Duhovna obnova koja se tradicionalno održava u vrijeme prije Došašća, ovog je puta bila nadahnuta Godinom vjere te je nosila slogan „Sve je moguće onome koji vjeruje“ (Mk 9, 23).
Stotinjak okupljenih mladih pozdravio je župni vikar župe sv. Petra apostola vlč. Tomislav Hačko upoznavši ih i s tijekom duhovne obnove.
Susret je započeo molitvom Vjerovanja. Nakon toga pretstavljen je projekt izgradnje kuće za jednu potrebitu obitelj iz općine Brdovec u koji su se uključili i mladi Zaprešićkog dekanata svojim dobrovoljnim prilozima.
Slijedila je projekcija kratkog filma koji je nastao u suradnji mladih župe sv. Petra apostola s lokalnom TV kućom. U njemu su mladi govorili o tome što za njih znači vjera. Posebno su istaknuli da je vjera dar koji nam omogućuje rješavanje naših životnih problema i nadilaženje poteškoća. Pri tome treba imati dovoljno hrabrosti kako bismo učinili ono što Gospodin od nas traži, a On nam progovara u našoj svakodnevnici kroz razne događaje i ljude koje susrećemo. Kako se ne bismo bojali prepustiti Gospodinu važno je svjesno sudjelovati na Euharistiji i svjesno moliti.
Vjera je avanturističko putovanje
Okupljenim mladima obratio se gost ove duhovne obnove, p. Dario Tokić, karmelićanin i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Na vrlo zanimljiv, mladima razumljiv način, progovorio je o vjeri. Započeo je s pitanjem: „Što je zapravo vjera?“ Potjestio je mlade na to kako je Isus nailazio na poteškoće s onima koji su se molili i izvršavali zapovjedi. Naravno, to treba raditi, ali bitno je u tome ne uzdizati sebe nego reći „sluga sam beskorisni“. Otac Dario na slikovit način objasnio je smisao vjere usporedivši ju s avanturističkim putovanjem koje će trajati cijeli život, a čije odredište ne znamo, ali se prepuštamo Gospodinu koji će nam pokazati put. Učinio je to Abraham, prepustio se tom nepoznatom glasu kojega je čuo. Kao i on, i mi u sebi imamo „sveto nezadovoljstvo“, rekao je p. Dario. Iako živimo čestito ipak u sebi osjećamo da nismo potpuno zadovoljni, to je „sveto nezadovoljstvo“ koje nam daje odvažnost i hrabrost da potaknuti pozivom krenemo u izvjesnu neizvjesnost, ali ne sami nego s onim koji nas poziva.
Nadalje, kada uspostavimo osobni odnos s Bogom vjera nam služi kao „duhovna kralježnica“ jer se tada možemo suprostaviti svim pritiscima na koje nailazimo. Nije lako biti drugačiji, ali svoji možemo ostati jedino ako smo Božji.
„Jeste li čuli za sv. Petra?“, upitao je p. Dario okupljene mlade. Tim pitanjem potaknuo ih je da razmišljaju o tome kako se Petar nije bojao poći za Isusom iako je ponekad u strahu posustao. Čovjek se ne treba bojati Boga. On nas liječi od naših grijeha. Da bismo izradili pravi odnos s Bogom, moramo proći „križni put“, moramo se suočiti sa životnim poteškoćama.
Na kraju kateheze potaknuo je mlade da nekoliko trenutaka u tišini razmišljaju o tome što Bog znači u njihovom životu te do čega im je osobito stalo. Naposljetku im je rekao: „Bog nema drugi plan, Bog ima tebe.“
Kušnje i vjera kao Božji dar
Duhovna obnova nastavljena je meditacijom koju su pripremili animatori župe sv. Petra apostola. Kroz životopis sv. Rite koja je uz pomoć molitve i pouzdanja u Boga nadišla sve životne teškoće te na kraju ostvarila svoj san iz djetinjstva postavši redovnica, mladi su se mogli zapitati smatraju li svoju vjeru darom, jesu li na njemu zahvalni te koliko vremena posvećuju Gospodinu.
Duhovna obnova završila je pjesmom „Mesija“ koju su pjevali svi okupljeni, predvođeni zborom mladih „Stijene“ župe sv. Petra apostola koji je animirao pjevanje između pojedinih dijelova obnove.
Nakon zahvale vlč. Tomislava Hačka p. Dariju Tokiću i svim mladima, okupljeni su se premjestili u kriptu crkve sv. Ivana Krstitelja gdje su mogli pristupiti sakramentu svete ispovijedi.
Misno slavlje kao vrhunac duhovne obnove
Sve ono o čemu je govoreno na duhovnoj obnovi mladi su mogli primijeniti na misnom slavlju koje je započelo u 18 sati, a predvodio ga je p. Dario u koncelebraciji s vlč. Tomislavom Hačkom, vlč. Tomislavom Škenderom, p. Vinkom Sudarom te vlč. Ilijom Čabrajom. U asistenciji je prisustvovalo i nekoliko bogoslova Zagrebačke nadbiskupije. Upravitelj župe sv. Petra apostola te dekan Zaprešićkog dekanata preč. Ivan Frkonja tijekom mise bio je vjernicima na raspolaganju za svetu ispovijed. Misu je pjesmom animirao zbor „Stijene“.
Ovaj poseban dan u kojem su mladi razmišljali o sebi, o Bogu i svojoj vjeri završio je druženjem u prostorijama Pastoralnog centra župe.
Tijekom duhovne obnove mladi su molili, pjevali i razmatrali, a evo i nekoliko dojmova:
„Hvala domaćinima i pateru Dariju Tokiću što je svojim govorom probudio nas mlade katolike na sebi svojstven i zanimljiv način. Tko je ustvari pravi vjernik i kako se osloboditi straha prema životu i Bogu samo su neki dijelovi koji su ostavili dubok dojam na mene i potaknuli me na razmišljanje. Jučer smo naučili kako živjeti sretno i zadovoljno s Isusom nadam se da će svatko od nas takav život i nastaviti“, svoje dojmove iznio je Mihael Karačić.
„U pamćenju mi je posebno ostao p. Dario koji je lijepo govorio o vjeri“, rekla je Kristina Žarko, „Iako sam i prije mogla biti u tišini mislim da sam sada naučila kako se tada najlakše pronaći.“
Vlč. Tomislav Hačko duhovnu je obnovu doživio ovako: „Kao i svaka duhovna obnova, tako je i ova imala cilj da mladi čovjek nađe malo mira u svom životu, da stane sam pred sebe i spozna ne samo važnost vjere u svojem životu, već i potrebu za vjerom u svakodnevnom životu – jer „sve je moguće onome koji vjeruje.“ Jedna od gorih stvari koje mogu pogoditi čovjeka u toj njegovoj svakodnevici jest da ne vjeruje, i onda se prepušta samome sebi i drugima oko sebe te postaje ravan prema svome životu. Čovjek koji vjeruje ne može ostati ravan. On uvijek teži prema višem, nečem boljem, neprolaznom… A to jedino možemo naći u i kod Gospodina, kojega smo uistinu na ovoj duhovnoj obnovi mogli prepoznati kao velikog i koji nam daje sve što nam je potrebno samo ako vjerujemo!“
Martina Tomas
