Aktualnosti

U skladu s dosadašnjom tradicijom i ove je godine, uoči Božića, održana adventska duhovna za Bogu posvećene osobe i članove apostolskog života u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Na treću nedjelju došašća, 14. prosinca, u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca na Kaptolu duhovnu obnovu moderirao je povjerenik za posvećeni život u Zagrebačkoj nadbiskupiji fra Jure Šarčević, OFMCap.

Nakon molitve svečane Večernje, koju su animirale sestre Klanjateljice Krvi Kristove, razmatranje na temu "Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca" (Mt 11, 28-30) održala je s. Silvana Fužinato, članica Družbe sestara Presvetog Srca Isusova. S. Silvana inače predaje biblijsku teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu.

U vrlo sadržajnom razmatranju, koje je poslužilo kao ispit savjesti u svjetlu Isusova krotka i ponizna srca, s. Silvana uvodno je naglasila da je "vrijeme adventa u kojemu se nalazimo vrijeme intenzivne priprave za utjelovljenje Riječi, kojom je "Bog zagrlio svijet i poljubio čovjeka" (Massimo Grilli)."

"Vrijeme adventa je vrijeme priprave za utjelovljenje Božjega srca u našemu srcu. A da bismo mogli utjeloviti Božje srce u svojemu, potrebno je vidjeti kakvo je Božje srce. Stoga zajedno s vama danas želim promišljati o Božjemu srcu koje nam je objavio u srcu svojega utjelovljenog sina, polazeći dakako od Svetoga pisma.“ Prof. Fužinato govorila je potom o srcu u Bibliji: "U Bibliji srce nije označavalo središte čovjekovih osjetila, kako to često mislimo, nego ponajprije središte čovjekova "biti" i "činiti", izvor svih njegovih bilo pozitivnih bilo negativnih misli, "izvor njegove svjesne, intelektualne i slobodne osobnosti, mjesto njegovih odlučnih opredjeljenja, mjesto nepisana Zakona (Rim 2,15) i otajstvena Božjeg djelovanja". Kao takvo označavalo je čovjekovu cjelovitost i jedinstvo njegova intimnog unutarnjeg života iz kojega je proizlazio i na kojemu se temeljio i njegov izvanjski život."

Središte razmatranja s. Silvane bilo je Srce Isusovo i njegov spasenjski poziv i poslanje (Mt 11,28-30). On i danas svima nama upućuje svoj poziv: "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako."

Pripremajući se za skorašnji blagdana Isusova rođenja "imamo priliku još jedanput upoznati Isusovo krotko i ponizno srce, srce je koje se u potpunosti i bez pridržaja predalo Ocu, vršeći njegovu pravednost i podređujući se njegovoj volji. Jednako tako, krotko je i ponizno srce koje se u potpunosti predalo čovjeku, služeći mu sa suosjećanjem, milosrđem i ljubavlju. Drugim riječima, Isusovo krotko srce koje je bilo središte njegova "biti" i "činiti" srce je koje nije došlo osuditi i kazniti čovjeka, nije srce koje će na osude i neprihvaćanje reagirati nasiljem, nego je srce koje će uvijek i u svemu tražiti ispunjenje Očeve volje. Njegovo krotko i ponizno srce mjesto je susreta čovjeka i Boga, mjesto je u kojemu izgubljen pronalazi svoj dom, grešnik oproštenje, umoran odmor, ponižen dostojanstvo, odbačen ljubav, mrtav život. Štoviše, Isusovo krotko i ponizno srce postaje mjesto konačne i potpune objave Boga živih, a ne mrtvih, Boga ljubavi kojemu je milo milosrđe a ne žrtve, ponizni sluge zakona ljubavi, a ne licemjerni izvršitelji slova Zakona."

Na kraju razmatranja prof. Fužinato upitala je sve prisutne: "Jesmo li savršeni izvršitelji i najmanjeg slova Zakona, besprijekorni izvršitelji redovničkih pravila, pravednici pred Bogom i pred ljudima, a istodobno oholice zaslijepljena srca u čijem središtu nisu Bog i čovjek, ljubav i milosrđe, nego netko i nešto drugo. Ne bojmo se poći u školu ljubavi Kristova krotka i ponizna srca, srca na križu probodena pod kojim učimo šutjeti, moliti, trpjeti i ljubiti. Neka naše srce ovoga Božića, poput Isusova, bude mjesto susreta čovjeka i Boga te izvor i središte djelotvorne i odgovorne ljubavi o kojoj ćemo ne samo lijepo govoriti nego štoviše životom svjedočiti. Neka naše srce bude mjesto utjelovljenja Božjega srca koje ćemo poput Isusa svjedočiti djelom, pogledom i riječju sijući sjeme ljubavi na putovima izmorene i opterećene braće i sestara. Želim sebi i vama za Božić samo jedno: da drugi u otvorenosti, toplini i nježnosti našega srca mogu osjetiti otkucaje Božjega srca", zaključila je s. Silvana Fužinato.

Nakon razmatranja uslijedila je ispovijed. Desetak svećenika iz nekoliko redovničkih zajednica stavilo se na raspolaganje sestrama koje su željele pristupiti sakramentu pomirenja.