Aktualnosti

Tribina "Teološki četvrtak" u organizaciji Kršćanske sadašnjosti s temom "(Ne)kršćanska politika" održana je u četvrtak, 28. studenoga u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu.
Uvodničari dr. Tonči Tadić i dr. Tonči Matulić pokušali su dati odgovor na pitanje koliko je kršćanstvo politički mislivo, tj. koliko možemo kršćanstvo 'uporabiti' kao političku kategoriju, koliko su kršćanski političari vidljivi i glasni u Hrvatskoj i EU, te koliko kršćansko služi kao etiketa političkog marketinga, dok se stvarni sadržaj kršćanskih vrijednosti potiru.

Dr. Tadić je naglasio, kako se o ovoj temi nije temeljito raspravljalo od '90. do danas. Neke stvari su se u Hrvatskoj naprosto podrazumijevale da su takve kakve jesu, i da se o njoj ne treba raspravljati. Tadić je vrlo rezolutan u odgovoru na pitanje je li kršćanstvo uporabivo. "Da, od vremena cara Konstantina velikoga i Milanskog edikta, kroz cijeli srednji vijek, renesansu, kroz 20. stoljeće, pa i danas". Nadalje, je istaknuo kako kršćanstvo definitivno može biti model političkog djelovanja, jer nudi etički sustav temeljem kojeg se mogu formirati vrijednosni sudovi, a temeljem tih sudova se mogu izraziti i politička stajališta.

No, upozorio je, kako kršćanstvo nije politički uporabljivo ako mu je cilj isključivo desekularizacija, javnog života, jer bit svake vlasti je njezin gospodarsko-socijalni program. Pojasnio je, kako se na vjerskom populizmu koji koristi vjerske simbole i političku retoriku nabijenu vjerskim sadržajem, odnosno na otklonu od tzv. bezbožničke vlasti može se dobiti izbore, ali se na tome ne može vladati. U konačnici svi moramo nešto jesti, država mora proizvoditi, ono što je bitno na čemu vlast prolazi ili pada bez obzira na to na čemu je dobila izbore jest to njezin gospodarski i socijalni postupak.

U svijetu postoji niz stranaka koje nose kršćanski, kršćansko-demokratski ili kršćansko-socijalni predznak. Kod svih je u određenoj mjeri došlo do pragmatizacije temeljnih vrijednosti, tj. do otklona bavljenja isključivo kršćanskim temama u cilju veće političke efikasnosti radi pridobivanja birača i osvajanje vlasti. Promicanje kršćanskog nauka im nije središnji, a pogotovo ne ključni dio političke aktivnosti, rekao je Tadić.

Kršćanstvo je politički uporabivo, ali i samo ako se koriste kršćanska načela u definiranju političke etike. To je uloga kršćanstva u Europi, i uloga kršćanstva koje ono mora imati u Hrvatskoj. Dakle, kod zaštite javnog dobra, kod borbe protiv korupcije, inzistiranja nepotkupljivosti dužnosnika, kod otklona namještanja poslova i položaja, kod zaštite i skrbi za tzv. malog čovjeka, običnog građanina suočenog sa državnim sustavom. To je ono gdje je po mom sudu kršćanstvo u Hrvatskoj zakazalo, rekao je Tadić.

Nastavljajući se na prethodnika, Matulić je podsjetio na više citata iz Svetoga pisma koja govore o vlasti, a posebno je istaknuo prispodobu u kojoj Isus onima koji ga iskušavaju odgovara kako valja caru dati carevo, a Bogu Božje. Po njemu, to je jedino mjesto na kojem se Isus u svome životu bavi politikom.

Nadalje, podsjetio je na dokument Biskupske konferencije SAD-a iz 2007. godine o oblikovanju savjesti vjernika građanina u kojem se kaže „biti vjerni građanin je krepost, a sudjelovanje u političkom životu je moralna dužnost". Temeljem navedenoga, istaknuo je kako promišljati o odnosu kršćanstva i politike znači promišljati kako vrednote kraljevstva unijeti u ono vremenito, što pripada političkom, što pripada čovjeku kao ljudsko biće koji se organizira u političku zajednicu da mu bude bolje.

Kršćanstvo je jedino iskoristivo na platformi odnosa između vrednota kraljevstva koje ja kao kršćanin živim, nosim u sebi i ne mogu drugačije u prostor političkoga nego da ih unosim, rekao je Matulić, te naglasio kako cijeli vrijednosni sustav na kojem počiva naša moderna politička zajednica zapravo svoje ishodište ima u kršćanskoj antropologiji, kršćanskoj etici, u evanđelju. Stoga, kršćanstvo je toliko iskoristivo u politici koliko možemo sažeti samo ono što je Jacques Maritain rekao "ući u politiku je moguće svakako i tamo možeš na dva načina djelovati, kršćanski ili djelovati kao kršćanin", a govoreći Mardešićevski mi smo u Hrvatskoj imati djelovanje isključivo kao kršćana i sve su upropastili, uz časne iznimke, ustvrdio je Matulić.

U raspravi, je Tadić još jednom naglasio kako se od Crkve očekuju stajališta, moralne direktive za kršćane kako se ponašati u izazovima društva danas. Na pitanje o potrebi depolitizacije kršćanstva, ustvrdio je, kako je ono u Hrvatskoj depolitizirano, jer ne postoji demokršćanska stranka, već postoje stranke koje se pozivaju na demokršćanstvo.

Kršćanstvo kroz stranku ne postoji, ali nije ni potrebno da kršćanstvo djeluje kroz jednu deklariranu stranku. Puno je bolje da kršćanska načela žive u hrvatskoj politici, kroz etiku, Sabor, odnosa prema javnom dobru, prema siromašnima, zaštiti okoliša, odgoju djece, hrvatskoj povijesnoj i kulturnoj baštini, upozorio je Tadić, te na temelju vlastitog primjera posvjedočio, kako nije teško biti praktičan kršćanin u praktičnoj politici, samo treba biti dosljedan, na što je Matulić nadodao „ne samo ostati dosljedan, nego odoljeti napastima, odoljeti zavodljivostima, biti transparentan". (IKA)