HR
Oko 120 vjeroučitelja/ica sudjelovalo je na stručnom skupu za vjeroučitelje Zagrebačke nadbiskupije i Bjelovarsko-križevačke biskupije, održanom 23. veljače 2013. u prostorijama Nadbiskupijskog pastoralnog instituta, Kaptol 29a, a u organizaciji Ureda za vjeronauk u školi i Agencije za odgoj i obrazovanje.
U društvu se ne prepoznaje djelotvornost vjernika
Uvodna predavanja održali su prof. dr. sc. Tonči Matulić i mons. dr. Ivan Šaško. U prvom dijelu svoga izlaganja, prof. Matulić je progovorio o percepciji promjene kulture prema II. vatikanskom saboru, koji njeguje optimističan i pozitivan govor. „Danas je pozitivan govor poljuljan jer sve češće rabimo jezik osude i prokazivanja – radije nego jezik milosrđa. Važno je stoga kritički razlučiti što osuđujemo, jer prečesto se događa da se osuđuje koga (osobu)“, naglašava predavač. „Koncilski pojam kulture prati ivanovsku logiku, antropološku, jer Isus je utjelovljenjem postao i dio kulture.
Danas smo međutim svjedoci mnogih promjena te se svaki čovjek treba angažirati u kritičkom sagledavanju stvari kako bi se mudrošću mogle razlikovati dobre od loših, odnosno istinite od lažnih suvremenih vrjednota. To nije bijeg od svijeta, nego štoviše – angažman. Preobrazba svijeta sa sobom nosi i određene teškoće: iako danas čovjek daleko rasprostire svoju moć, ne uspijeva ju staviti u službu sebi te u sebi otkriva sve veću nesigurnost.
Postaje neodlučan kad izabire smjer kojim mu je krenuti. Paradoks je današnjice što obilujemo mnogim materijalnim dobrima, a oko nas je sve više siromašnih; izoštravamo smisao slobode, a šire se novi oblici ropstva; izgrađujemo grandioznu civilizaciju, ali očarava nas moć, a unatoč toj moći čovjek ostaje duhovni patuljak. Teško se prepoznaju istinske vrijednosti, a još se teže usklađuju s novima“, kazao je.
Ustvrđujući da se u društvu ne prepoznaje djelotvornost vjernika, prof. Matulić smatra da je to stoga što krštenici nisu još svoju vjeru izabrali te, paradoksalno, zaključuje kako je nevjernike odgojila upravo Crkva. „Danas 'nevjernici' nisu više neobična pojava. Pojavila se nova neuravnoteženost koja uključuje i djelovanje i cjelokupan filozofski pogled na svijet.
Korijen toga je upravo neuravnoteženost ljudskog srca“, smatra predavač, te dodaje da čovjek u sebi otkriva mnoga suprotstavljanja: s jedne strane uočava da je ograničen, a s druge u svojoj intimi sve si čini dopuštenim. „Ta unutarnja podijeljenost prava je čovjekova muka. Važno je stoga uočiti kako preobrazbe u svijetu zahvaćaju čovjekovu bit: njegove stavove, mentalitet, sustav vrijednosti – cjelokupno ljudsko srce, sam bitak. Zbog brojnih razdora koje nosi u sebi, čovjek pribjegava i različitim tumačenjima svijeta, koji nisu više kršćanski. U tom smislu nema nevjernika, jer svaki čovjek vjeruje i prianja uz određeni svjetonazor“, istaknuo je prof. Matulić.
„Razum modernog čovjeka, može se zaključiti, istrgnut je iz transcendencije. Današnja je kulturna matrica znanstveno-tehnička, dok je do nedavno bila religijska i pedagogijska. Razum iskorijenjen iz svoga izvora nema više istinit pojam o sebi. Gomilaju se činjenice i znanje, ali se ono ne povezuje u cjelinu. Ta je bolest razuma“, naglašava Matulić, „izlječiva samo ako se razum otvori spasonosnim moćima vjere, svojem izvoru prema kojem može razlikovati dobro i zlo – razlikovati značenje 'znati činiti' i 'moći činiti'.
Čak i na metafizičkom planu razum je istražio bitak – ali odbija da ga taj bitak obvezuje. U čovjeku razum više ne prepoznaje sliku Božju, nego na to mjesto postavlja sebe. To za sobom povlači sve vrste iracionalnosti: želju za profitom, interes, terorizam, nuklearno naoružanje i dr., te se uviđa da je čovjek napretkom stvorio više problema nego ih je riješio. Nagomilani novi problemi dokaz su da je čovjek i dalje sakat. Važno je dakle vratiti se na temelje razlikovanja dobra i zla kako bi čovjek napokon ostvario napredak. Upravo je tu doprinos i kršćanstva, koje temelj može ponuditi i u smislu dobre modernosti, jer u tom pogledu ostaje uvijek nov i moderan pogled na svijet i na čovjeka“, zaključio je prof. Matulić.
Obred kao sastavni dio življenja
Izlaganje mons. Ivana Šaška, pod naslovom Obredi i simbologeneza u suvremenim kulturalnim procesima, u središte je zanimanja postavio pojam obreda kao sastavni dio življenja. „Problem je zapadne civilizacije“, smatra mons. Šaško, „problem stvaranja simbola, te upada u dvije krajnosti: važnost simbola umanjuje i niječe ili ih pak pretjerano ističe te sve postaje simbol. Obred kao sastavni dio življenja razlikuje se od ritualnosti, koja naglasak stavlja na ponavljanje, ponovljivost čina.
I suvremena društva pokazuju veliku potrebu za simbolizacijom i obredom kao cjelokupnosti življenja, koje nije tek vanjski izraz, nego uključuje cijelu osobu. Odijeliti obred od vjere jednostavno nije moguće“, naglašava predavač, jer obred i stvara vjeru te postaje „gnijezdo“ koje obuhvaća izražajnost i življenost. „Uočavamo stoga u društvima neke obredne konstante: obred uključuje sveto, onu nedostupnu objavljenu zbilju, kao i prenošenje iskustva. Prenošenje pak traži medij, sredstvo kojim će se prenijeti, a to su simboli, osobito u naravi religije. Upravo u tom susretu nastaju i vjerovanja.
Obrednost sa sobom nosi i određena pravila ponašanja. Razlikujemo tako negativne obrede, koji se najčešće odnose na neke tabue. Tabui pak nisu kršćanska kategorija, jer u njima dominira trpljenje različito od kategorije kršćanske suzdržanosti i vježbe mrtvljenja. Tabui stoga ograničavaju dodir svetog i profanog. Tu su i pozitivni obredi, koji u središtu nose slavlja, blagovanja, zahvale, te obredi tjeskoba (naricanja, nanošenja tjelesnih boli kao sredstva izlječenja). Zajednička je karakteristika svih obreda i zajedništvo, kolektivitet. Obred je stoga uređeno ponašanje koje povezuje prošlost i sadašnjost, pojedinca i zajednicu, i to sa svojim formaliziranim činima (ponašanja, govor, odjeća)“, kazao je mons. Šaško.
„Unatoč današnjoj tendenciji banaliziranja simbola, društvo ipak stvara novu simboliku“, smatra mons. Šaško, te dodaje da društvo bez vjere u neku djelotvornu žrtvu ne postoji. Simboli stoga nisu nestali niti su suvišni – oni se jednostavno redefiniraju, te revolucije različitih profila iznjedruju svoje vlastite simbole i obrede. Pojavljuju se naznake novog mita, a obredi se marginaliziraju od svoje središnje uloge.
Osobito su u tom smislu zanimljivi obredi prijelaska, i to kroz tri stadija kako ih navodi predavač: odvajanje (primjer umiranja), granica (primjer zaručništva) te združivanje (primjer braka), događaji iz života koji zahtijevaju osobitu obrednost i simbole. „Kod obreda granice (praga, limesa), osobito se dobro uočava dinamika koja je prisutna i u primitivnim društvima (primitivnim u pozitivnom smislu antropološke konstante). Posebni obredi inicijacije susreću se i u velikim religijama (krizma, micva) te se njima stječu novi statusi (u odnosu na spolnost, novi dom, nove odnose, prezime, titulu i dr.). Na Zapadu kršćanska inicijacija gubi na važnosti, ali zato se uvode novi obredi (poput dječjih spomenara u koje se upisuju prva riječ i drugi događaji iz djetetova života). Gubi se tako standardiziranost obreda, a time i sam obred gubi svoju snagu“, napomenuo je.
Kao ilustraciju događanja sa simbolima u današnjem društvu, mons. Šaško nudi dvije slike - lov i nogomet, koje sadrže mnoge sličnosti sa simbologenezom i obrednošću. Tako je lov u pučkom smislu povezan s čašću, a u građanskom s moći i statusom; nosi se posebna odjeća, a povezan je i s blagovanjem. „Priče postaju legende, a obredna matrica prepoznaje se i u ritualizaciji kako ju uočavamo primjerice u koridi. S druge strane nogomet (kao predstavnik sporta) prati ciklički kalendar nogometne sezone, povezan je sa slavljima, ritualizira sukob i dr.
Ti se procesi mogu promatrati i na razini države. Svaka država ima svoj mit, mitsku potku na kojoj počiva. Ona se ugrađuje u povijesnu memoriju naroda, ima svoj glazbeni izričaj, nosi počast i poštovanje. Sve počinje od te vrijednosti, te mitske potke koja na okupu drži cjelokupni identitet naroda. Zato i na razini države postoje mimohodi, marševi, procesije, ljudi se okupljaju na temeljnim događajima slobode. Današnje su pak podjele u društvu odraz sukoba i prkosa. Društvo obuzima 'fast food' logika nasuprot logici blagovanja i ulaska u odnos s drugima, a autoriteti i transcendentalno pokušavaju se istjerati da bi se na njihovo mjesto postavio čovjek kao božanstvo. U tom kontekstu valjalo bi ponovno promisliti i umjetnost, koja je danas izgubila svoju ulogu i identitet“, smatra biskup Šaško.
Pod dojmom dvaju vrlo poticajnih predavanja, vjeroučitelji su nakon pauze i okrjepe sudjelovali u četiri pedagoške radionice: Vizualno oblikovanje usporedne vremenske crte znanosti, religije i umjetnosti, pod vodstvom prof. dr. sc. Antonije Balić Šimrak; Odnos vjere i znanosti, pod vodstvom dr. sc. Davorke Radovčić; Mogućnosti upotrebe digitalnih medija u nastavi vjeronauka, pod vodstvom mr. sc. Lane Cibori te Hrvatska književnost u zrcalu suodnosa vjere, znanosti i kulture, pod vodstvom Nade Babić, prof.
Stručni skup s istom temom ponovit će se 27. travnja, ponovno s ograničenim brojem od 120 sudionika, a prijave se izvršavaju na www.ettaedu.eu.
Sanja Plevko
