Aktualnosti

Obnovljenu dalmatiku s likom evanđelista Ivana (T 94d) iz Riznice zagrebačke katedrale, liturgijsku tekstilnu umjetninu visoke vrijednosti iz 17. stoljeća, vratile su u srijedu 8. veljače, nakon 15-ak mjeseci marljivoga rada, rizničarki s. Lini Plukavec i direktoru Riznice mons. Nedjeljku Pintariću djelatnice Hrvatskog restauratorskog zavoda Sandra Lucić Vujičić, konzervatorica-restauratorica savjetnica, i Marta Budicin, viša konzervatorica povjesničarka umjetnosti.

Ta zadnja obnovljena dalmatika dio je kompleta od četiri dalmatike biskupa Aleksandra Mikulića (1688-1694.) s likovima čevorice evanđelista, kao i pala inv. br. T94 koja je pridodana tom kompletu zbog sličnosti boje glavne tkanine i tehnika ukrasa, ali se datira u 18. stoljeće.

Navedene umjetnine su rad nepoznatog autora, a dimenzije dalmatika iznose oko 121,5 x 125 cm, dok je pala veličine 14 x 14,1 cm. Na bjelokostnom svilenom satenu dalmatika bogato i reljefno su vezeni biljni motivi korištenjem raznovrsnih pozlaćenih i posrebrenih niti i titranki tehnikom zlatoveza preko podloge.

Uz vanjske rubove dalmatika postavljena je deblja uzica od pozlaćenih niti. Po sredini prednje strane dalmatika su polja s biljnim motivima vezenim raznobojnim svilenim nitima u tehnici punjenja ravnim bodom te posrebrenim i pozlaćenim nitima tehnikom zlatoveza. Po sredini stražnje strane dalmatika vezene su kartuše s prikazom jednog od četvorice evanđelista.

Hrvatski restauratorski zavod obnovio je tri dalmatike zatečene u sličnom stanju očuvanosti: glavna svilena tkanina bila je prepuna manjih i većih otvora pa je međupodstavna lanena tkanina bila vidljiva na oko 30 % površine. Između 80 i 90 % pozlaćenih titranki je otpalo s dalmatika, a otpadale su i dalje. Uočena su manja oštećenja zlatoveza i veza svilom.

Na dalmatikama smo zatekli nekoliko vrsta puca i uzica za kopčanje s manjim oštećenjima. Svi rubni dijelovi dalmatika bili su pohabani i imali manja mehanička oštećenja tkanina i pozlaćenih vrpci. Podstavne tkanine bile su pune manjih otvora i zakrpi od izblijedjelih neodgovarajućih tkanina. Pala priključena kompletu je imala nešto manjih oštećenja glavne i podstavne tkanine, veći broj nedostajućih titranki te u manjoj mjeri oštećen vez pozlaćenim materijalom.

Radovi na tri dalmatike i pali izvedeni su u okviru redovnog programa Odjela za tekstil, papir i kožu Hrvatskog restauratorskog zavoda od lipnja 2013. do siječnja 2017. Radove je financijski podržalo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, a njihov tijek su redovito konzervatorski pratile djelatnice Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu.

Konzervatorsko-restauratorski radovi izvedeni na tim umjetninama obuhvatili su izradu foto i grafičke dokumentacije stanja prije radova, izradu povijesno-umjetničke analize, identifikaciju materijala u Prirodoslovnom laboratoriju HRZ-a, analizu načina izrade i zatečenih povijesnih slojeva s čime je završeno izvođenje istraživačkog dijela radova. Radovi su nastavljeni odvajanjem podstava od predmeta te uklanjanjem nečistoća suhim i mokrim postupkom.

Uslijedila je nabava i priprema novih materijala za zatvaranje oštećenja bojenjem. Najzahtjevnije faze radova bile su zatvaranje oštećenja tkanina umetanjem ili podlaganjem sličnih tkanina i šivanjem te konzerviranje stanja veza pozlaćenim i svilenim nitima šivanjem svilenim koncima različitih debljina.



Sve titranke su prišivene za podlogu kako bi se spriječilo njihovo daljnje otpadanje. Na kraju su na dalmatikama rekonstruirana nedostajuća puca i uzice. Obavezni dio radova uvijek je i briga o prijevozu i pohrani umjetnina nakon radova pa su nabavljene kutije od bezkiselinskih materijala koje osiguravaju predmete od nastanka novih šteta tijekom prijevoza ili pohrane.

Voditeljica programa bila je Sandra Lucić Vujičić, konzervatorica-restauratorica savjetnica, a radove su na Odjelu za tekstil, papir i kožu izvodili Vlasta Bošnjak, konzervatorica-restauratorica, Branka Regović, konzervatorica-restauratorica, Suzana Kallay, konzervatorica-restauratorica, Katija Hrepić, viša restauratorica tehničarka, Tihana Čelebić, suradnica konzervatora-restauratora i Irma Maria Dropulić, studentica restauracije tekstila.

Obradu dokumentacije i povijesno-umjetničku analizu izvela je Marta Budicin, viša konzervatorica povjesničarka umjetnosti, a analize u Prirodoslovnom laboratoriju dr. sc. Domagoj Mudronja, voditelj laboratorija, Margareta Klofutar, konzervatorica-tehnologinja i Ivan Šolić suradnik konzervatora kemičara. Fotodokumentaciju stanja umjetnina izradili su Jovan Kliska, viši konzervator-tehničar fotograf i Jurica Škudar, viši konzervator.

Završetak radova i na ovom vrijednom kompletu rezultat je višegodišnje uspješne suradnje između Nadbiskupije zagrebačke, odnosno Riznice zagrebačke katedrale i Hrvatskog restauratorskog zavoda.

U "Inventaru Riznice zagrebačke katedrale" (1988.) dr. Antun Ivandija navodi ove podatke: "Četiri dalmatike: na bijeloj svili zlatom, srebrom i pozlaćenim lečicama obilno vezena ornamentika, straga u srednjem dijelu raznobojnom svilom umjetnički vezene slike četiri evanđelista. Zdola grb: biskupska mitra u štitu na zlatnom polju srebrom vezen jednorogi konj. Na dvjema dalmatikama lijevo, na dvjema desno okrenut (grb biskupa Aleksandra Mikulića - 1688-1694.).

S prednje je strane u sredini sa raznobojnom svilom vezeno cvijeće, koja je radnja po svoj prilici u kasnije doba pravljena, jer je možda prednji dio porabom oštećen bio, a dotični radnik nije bio u stanju načiniti vezivo, koje bi odgovaralo starom dijelu veziva.

Dalmatike su bile izložene na izložbi  "Riznica zagrebačke katedrale“ u današnjoj Galeriji „Klovićevi dvori“ u Zagrebu 1983. godine. U katalogu izložbe evanđelisti izvedeni na dalmatikama opisani su ovim riječima: "Oni sjede za stolom, u toku stvaranja pred drapiranom zavjesom, pokraj koje se otvara duboka perspektiva pejzaža. Uz njih su njihovi simboli." (M.D – S.L.V.)