HR
U prigodi 125. godišnjice rođenja dr. Stjepana Zimmermanna Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu organizirao je okrugli stol u srijedu, 26. svibnja u prostorijama Fakulteta. Prof. emeritus Ivan Golub u kratkom osvrtu predstavio je svoja sjećanja na Stjepana Zimmermanna. Istaknuo je kako je Zimmermann za studente bio ime koje su vezali uz dva sveska „Filozofija i religija" i knjigu „Duševni život".
Vezano uz posljednji naslov, prof. Golub je podsjetio kako je u poratno doba knjiga iz kršćanskog pera bila rijetkost, tako je on sam da bi došao do tog djela posjetio prof. Zimmermanna. Golub je posjetio na svoje razgovore s Zimmermannom, odnosno kako je to nazvao „Zimmermannove poučke".
Prof. dr. sc. Ivan Čehok rekao je kako je on krajem 80-tih godina, prije nego što je postala moda istraživati filozofe katoličke ili skolastičke orijentacije započeo istraživati život i djelo prof. Zimmermanna. Tako je došao do zaključka da je djelo i lik Zimmermanna metaforički lik hrvatskoga naroda i hrvatskoga intelektualca koji se opire marksističkoj dogmi uopće.
To što se njemu događalo, događalo se većini intelektualaca bez obzira jesu li bili svećenici ili nisu, svi oni su se na neki način suprotstavili marksističkoj ideologiji. Kako god uzeli njegovo djelo, Zimmermann je jedini hrvatski filozof koji je razvio konzistentan filozofski smjer.
To nije uspjelo nikome drugome. Posljednjim djelima koja su nastala početkom 40-ih godina uspio je cijeli taj sustav zaokružiti. Temeljna znanost ili disciplina je etika, na to se nadograđuje nešto što je ontologija, na temelju toga se gradi sustav filozofije života i sve na kraju završava što on prvi kod nas zove filozofija kulture.
I on je doista uspio cijeli taj svoj sustav zaokružiti, i za svaku od tih disciplina uspio je objaviti po jedno djelo. Nakon njega nema niti jedno filozofsko djelo koje bi se bavilo opstankom hrvatskoga naroda u europskom kontekstu, upozorio je Čehok. Istaknuo je kako bi u tom smislu bilo dobro da Crkva razmisli o objavljivanju Zimmermannovih djela.
Prof. emeritus fra Bonaventura Duda iznio je svoja sjećanja na Zimmermanna kao profesora. Kao predavač cijenio je pozor, a kao pisac jasnoću, rekao je Duda. Također se osvrnuo na njegovu privrženost franjevaštvu, te njegovu želju da bude pokopan u franjevačkom habitu.
Prof. dr. sc. Franjo Zenko predstavio je put Zimmermanna kao filozofa. U tom kontekstu Zenko se osvrnuo na njegovo djelo „Filozofija kršćanstva". Okruglom stolu nazočili su i dekan KBF prof. dr. sc. Josip Oslić, te više profesora i studenti.
Stjepan Zimmermann rođen je u Virovitici gdje je proveo djetinjstvo i polazio pučku školu. Gimnaziju je pohađao u Varaždinu i Zagrebu gdje je maturirao 1903. godine. U Zagrebu je studirao bogosloviju, a za svećenika je zaređen 1907. godine. Školovanje je nastavio u Rimu (Sveučilište Gregoriana) gdje je doktorirao filozofiju 1910. godine. Vrativši se u Hrvatsku, započeo je raditi kao vjeroučitelj u Glini, a zatim kao profesor logike i psihologije u Zagrebu na Nadbiskupijskoj gimnaziji.
Habilitirao je 1918. godine radom s temom "Opća noetika", ali kao svećenik nije prihvaćen na Filozofskom fakultetu pa je postao nositeljem katedre za filozofiju na Bogoslovskom fakultetu u Zagrebu.
Naslov akademika stekao je 1921. godine. Obnašao je i dužnost rektora Sveučilišta u Zagrebu od 1923. do 1924. godine. Djelovao je kao član Matice hrvatske i surađivao u časopisima, a bio je i član uredništva Hrvatske enciklopedije.
Nakon Drugog svjetskog rata suđen je zbog suradnje s ustaškim vlastima, ali je optužbe opovrgnuo. Umirovljen je 1946. godine i otada je živio povučeno. Upamćen je kao vodeći predstavnik hrvatske neoskolastike, a mnogi ga proglašavaju vodećim hrvatskim filozofom prošloga stoljeća.
Tekst: IKA
Foto: www.unizg.hr
