HR
Dugim i srdačnim pljeskom sinodski su oci u petak 26. listopada prihvatili "Poruku Božjem narodu", sažetak radova Biskupske sinode o novoj evangelizaciji. Poruka, koja je u Papinoj nazočnosti pročitana na talijanskom, francuskom, španjolskom i njemačkom jeziku, ističe da je nova evangelizacija žurnost svijeta a kršćane poziva da odvažno naviještaju evanđelje te da vjerom pobjede strah.
Narod Božji – opisan kao često rastresen i zbunjen i u opasnosti od pogubnih razočaranja – prikazan je poput Samarijanke na bunaru opisane u Ivanovu evanđelju: s praznom amforom. U njemu je žeđa i nostalgija za Bogom, a njemu Crkva mora ići ususret da mu donese Boga. A poput Samarijanke – kaže se u dokumentu – tko sreće Isusa biva svjedokom navještaja spasenja i evanđeoske nade: voditi suvremeno čovječanstvo Isusu prijeka je potreba cijeloga svijeta.
Ipak Crkva tvrdi da treba biti evangeliziran ako se želi evangelizirati i poziva sve – polazeći od sebe – na obraćenje jer slabosti i osobni grijesi Isusovih učenika uvjetuju vjerodostojnost poslanja. Kršćani stoga vjerom trebaju pobijediti strah i vedrom hrabrošću gledati svijet jer, iako je pun proturječnosti i izazova, Bog ga uvijek ljubi.
Nema dakle mjesta pesimizmu: globalizacija, sekularizacija, migracije, ateizam, kriza političkog vodstva i države, unatoč njihovim teškoćama i patnjama, trebaju biti prigoda za evangelizaciju. Jer nije riječ o iznalaženju novih strategija za širenje evanđelja kao tržišnog proizvoda, nego o otkrivanju načina kako osobe približiti Isusu.
Stoga se sinodski oci u poruci obraćaju obitelji kao naravnom mjestu evangelizacije i poručuju da Crkva, politika i društvo moraju podupirati obitelj. U obitelji se ističe posebna uloga žena, potvrđuje odgovornost oca i podsjeća na bolno stanje nevjenčanih parova, rastavljenih i ponovno oženjenih: premda je potvrđena stega glede pristupanja sakramentima, istaknuto je da ih Gospodin ne napušta i da je Crkva gostoljubiva kuća za sve.
Sinodski dokument potom navodi župe kao bitne centre evangelizacije a spominje važnost posvećena života i trajne formacije za svećenike i redovnike, pozivajući i laike na naviještanje evanđelja, u zajedništvu s Crkvom. Posebna je pozornost posvećena mladima – sadašnjosti i budućnosti čovječanstva i Crkve – potičući slušanje i dijalog s mladima da se potiče, a ne kroti, njihov zanos.
Nova evangelizacija ima široke obzore kao i svijet – kaže se nadalje u poruci Biskupske sinode – stoga je od temeljne važnosti sveobuhvatan dijalog: s kulturom, kojoj je potreban novi savez između vjere i razuma; s odgojem, za cjeloviti razvoj osobe; s društvenim komunikacijama, gdje se često oblikuju savjesti i koje pružaju novu prigodu da se dođe do ljudskog srca; sa znanošću, jer biva saveznica u humaniziranju života kada ne zatvara čovjeka u materijalizam.
Osim toga, dijalog je bitan i s umjetnošću koja kroz ljepotu očituje duhovnost, sa svijetom gospodarstva i rada, da rad ne bude nepodnošljivi teret ili nesigurna perspektiva, nego da promiče ljudski razvoj; s politikom, od koje se zahtijeva nesebična i transparentna skrb za opće dobro, poštivanje dostojanstva osobe, obitelji utemeljene na braku između muškarca i žene, vjerske i odgojne slobode, odstranjivanje uzroka nepravdi i nejednakosti. Osim toga, od temeljne je važnosti i međureligijski dijalog koji pridonosi miru, odbacuje fundamentalizam i osuđuje nasilje protiv vjernika i teško kršenje ljudskih prava.
Za novu evangelizaciju posebno su znakovita dva očitovanja vjerskog života: kontemplacija, gdje tišina omogućuje bolje prihvaćanje Božje riječi, te služenje siromašnima, jer se u njihovim licima može prepoznati Krista. Poruka je zaključena povjeravanjem Mariji, zvijezdi nove evangelizacije. (ika / gk)
Ohrabrenje Crkvama u raznim dijelovima svijeta
U posljednjem se dijelu dokumenta govori o Crkvama u raznim dijelovima svijeta, svakoj su crkvi upućene riječi ohrabrenja za naviještanje evanđelja: Crkvama na Istoku Sinoda želi da mogu u miru i vjerskoj slobodi živjeti vjeru, od Crkve u Africi zahtijeva da razvija evangelizaciju u susretu sa starim i novim kulturama, a pozivaju se vlade da okončaju sukobe i nasilja.
Kršćani Sjeverne Amerike, koji žive u kulturi često udaljenoj od evanđelja, moraju gledati na obraćenje i biti otvoreni prihvaćanju doseljenika i izbjeglica. Poziva se Latinska Amerika na trajnu misiju da se može suočiti s izazovima sadašnjega siromaštva, nasilja, i u novim okolnostima vjerskoga pluralizma.
Crkvu u Aziji, premda je manjina i često na rubovima društva i progonjena, ohrabruje se i potiče na čvrstoću vjere, a očitovana je blizina kršćanima kontinenta na kojem je, u Svetoj Zemlji, rođen, umro i uskrsnuo Isus.
Europa je, premda je zatrovana agresivnom sekularizacijom i ranjena dugotrajnošću režima i ideologija neprijateljski nastrojenih prema Bogu i čovjeku, stvorila humanističku kulturu koja je oblikovala dostojanstvo osobe i izgradnju općega dobra; ne trebaju dakle sadašnje teškoće obeshrabriti europske kršćane, naprotiv treba ih shvatiti kao izazov. Od Oceanije se pak zahtijeva da još osjeća obvezu naviještanja evanđelja.
