HR
Oko 250 slušatelja okupilo se u prostorijama dvorane Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta na prvoj u nizu ovogodišnjih Tribina Zajednički vidici u organizaciji Ureda Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi.
Ciklus od pet tribina otvorili su svojim promišljanjima na temu Nevjera i vjera u četiri oka mons. Ivan Šaško i prof. dr. sc. Tonči Matulić, uz moderatoricu tribina prof. dr. sc. Valentinu Mandarić.
Prvi predavač, mons. Ivan Šaško, temu je sagledao pod svjetlom liturgike kao govora poetike i umjetnosti. "Kroz liturgijsko slavlje", smatra predavač, "vjera se iskazuje i aktivira". "Polazište promišljanja jest čovjek kao religiozno biće, a uz tu odrednicu on nosi i oznaku obrednog bića. Stoga i ateizam kako se predstavlja", smatra predavač, "nosi religijske oznake, kao i oznake rituala kroz imanentne ideološke forme kroz koje se provodi."
"S druge strane, liturgija postaje prostor u kojem se vjera pretače u formu zajednice, jer vjerovanje traži formu, odnosno obred i, na koncu, slavlje. Molitva u tom smislu otvara prostore djelovanja, a liturgija postaje izvor vjere. Tako se kroz liturgiju iskazuje i kodifikacija vjerovanja, koja spaja čin sa sadržajem vjere. U liturgiji vjera obuhvaća cjelovitost - od početka čovjekova života do njegova kraja, jer pred stvarnosti i neizbježnosti smrti ravnodušnost nije moguća. Stoga je vjera usko povezana i s osobnim identitetom", naglašava biskup, jer ispoviješću vjere priznaje se i sustav vrijednosti oko kojih osoba gradi svoje djelovanje, a liturgija upravo omogućuje prostor djelovanja u smislu obreda. "Liturgijski obredi tu su i u egzistencijalnim situacijama koje najviše obilježavaju ljudski život – poput braka (odluke za prihvaćanje druge osobe) i davanja imena djetetu, što je također usko povezano s identitetom i uzajamnošću. Nadalje, u odnosu na vjeru, liturgija je i komunikacijske naravi", istaknuo je biskup Šaško. "Pretpostavka te komunikacije tri su bitne odrednice: consideratio (zauzimanje stajališta), cogitatio (čežnja za srećom koja potiče na djelovanje) i admiratio (radost izazvana divljenjem), jer zajednički je nazivnik svim ljudima, priznavali se mi vjernicima ili ateistima, upravo traženje sreće", zaključio je biskup Šaško.
Dok je biskup Šaško govorio o vjeri kroz njezin pozitivan izričaj u svjetlu liturgije, prof. Matulić progovorio je o naličju vjere – o nevjeri. Uspoređujući vjeru i nevjeru s dvjema sestrama, među njima je uspostavio odnos neraskidive povezanosti. Bez vjere ne bi bilo ni nevjere. U zamišljenom dijalogu tih dviju sestara (u džungli i na oceanu), predavač oslikava kušnju koju jedna drugoj pripremaju. Istu stvarnost te dvije sestre gledaju na isti način, a ono što ih bitno razlikuje jest krepost nade. "Vjera pritom posve razumije nevjeru, dok nevjera vjeru nikada ne može razumjeti. Vjera se raduje i nada onostranosti, ispunjenju u Bogu koji ju gleda i osmišljava svaku životnu situaciju u kojoj ju zatiče. Nevjera pak umjesto Boga vidi 'zlu kob', a beznađe i smrt prihvaća kao konačnu riječ o životu i smrti. S druge strane, vjera kroz nadu prihvaća spasenje i život kao konačnu riječ o smrti", tvrdi predavač. "Život u smislu putovanja od Alfe do Omege, od Boga stvoritelja do Boga spasitelja", nastavlja prof. Matulić, "Boga prikazuje kao duboku tajnu".
Kroz povijest, uz vjeru često iskrsavaju i hereze, a danas utvrđujemo bolan nedostatak vjere i kod vjernika. U selektivnom prihvaćaju istina vjere vjernici postaju ravnodušni, a time i gori od nevjernika. U tom je smislu predavač progovorio i o krinkama i maskama koje nosi Sotona, a koje smo dužni raskrinkavati. Sjena nevjere kroz povijest je ostavila traga i pokazala da vjernik može biti gori od nevjernika, što se očituje u neizbježnom idolopoklonstvu (u bilo kojem vidu), a koje u stopu prati vjeru. "Po prorocima pak kroz povijest Bog neumorno prokazuje idolopoklonstvo. Poziv je jasan: od idolopoklonstva treba se obratiti Bogu, od vlasti Sotone na vlast milosti Božje. Sotona je stoga i u Bibliji prikazan kao protu-bog, sila koja razdvaja od Boga i odvlači od budućeg života, a čovjeku pruža samo život beznađa. Konačna pak Božja riječ je Isus Krist, čovjek i Bog koji izaziva našu vjeru i u kojoj Bog pokazuje da je čovjeku blizak", zaključuje prof. Matulić.
Nakon predavanja uslijedila je zanimljiva rasprava te za sva pitanja koja su se pojavila nije bilo dovoljno vremena.
Tribine Zajednički vidici u ovogodišnjem ciklusu održavaju se pod geslom Credendo in Deum ire - tribine o vjeri.
Sljedeća će se tribina održati 27. veljače 2013. u 19.30 sati, a na temu Vjera u zajedništvu Crkve govorit će prof. dr. sc. Željko Tanjić i dr. sc. Anto Barišić.
Sanja Plevko
