Objavljeno: 14.06.2016.
„Gospodin stvarno zna iznenaditi“
Ono što je mene potaklo da razmišljam o svećeničkom pozivu jest ljubav u obitelji. Svi koji poznaju obitelj Brešić & co. znaju da nismo baš najmirniji ljudi, da imamo temperamente s mogućom naoblakom ili mjestimičnom grmljavinom, te da umijemo biti poprilično glasni.
No, unatoč tome ili možda čak uz sve to, u obitelji sam doživio ljubav koja je upućivala na nešto čak veće od našeg ega, na nekog Lika kojemu smo se molili večerima i kojega su roditelji „krivili“ za sve dobro u životu što imamo.
Kaže se da je dobro i mudro oponašati lijepe primjere ljudi koji nas oduševe, ali mene je to potaklo da potražim glavnog i odgovornog za sve lijepo i dobro i mudro u svijetu.
Zahvaljujući svećenicima koje sam poznavao, ta je želja polako rasla u poziv na služenje Bogu, Ljubavi samoj, i Crkvi, Njegovoj zaručnici. Tijekom određenih perioda života, čak i na bogosloviji, nisam baš vjerodostojno odgovarao na svu ljepotu i istinu koja se preda mnom razotkrivala kroz molitvu i studij teologije.
Ipak, zahvaljujući pomoći prijatelja, prekrasnih obitelji i ljudi koji su mi stvarno bili dobri Samaritanci, nanovo sam se vraćao na neiscrpni izvor svih milosti pa sam polako koračao prema svome svećeništvu. Već na bogosloviji i sada kroz đakonsku službu imao sam priliku iskusiti Božju blizinu kroz rad s djecom, kroz službu u marijanskim svetištima, kroz dušebrižništvo u bolnici, u podjeli sakramenata i kroz susrete s dobrim ljudima.
Vjerojatno nikada neću moći nadoknaditi sve lijepo što sam u životu primio i doživio kao dar, ali mogu probati s Božjom pomoći. To je ono što bih htio da moj svećenički poziv postane. Ako barem u nekim svojim riječima i djelima navješćujem ono što je Isus Krist učinio za nas ljude, onda je to stvarno zakon (i proroci). Nadam se da će molitva svih znanih i neznanih zagovornika koji su me pratili na dosadašnjem putu i dalje biti prisutna kako bih imao darove Duha Božjega koji nosi čitavu Crkvu kroz njezino zemaljsko putovanje.
Samo da istaknem jednu stvar na kraju: neke napisane stvari bi mi se činile pomalo nedostupnima i nemogućima prije samo par godina, ali Gospodin stvarno zna iznenaditi. Pa neka toga bude još!
