Aktualnosti

Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša predvodio je u subotu 26. rujna u Župi Blažene Djevice Marije, Zagreb - Remetinec-Blato, misno slavlje povodom 50. obljetnice dolaska Družbe Marijinih misionara monfortanaca u Hrvatsku. Koncelebrirali su zamjenik generalnog vikara Družbe o. Marco Pasinato, SMM; provincijal talijanske provincije Družbe o. Angelo Sorti, SMM; poglavar Družbe u Hrvatskoj o. Mihovil Filipović, SMM; župnik domaćin vlč. Filip Marić; te ostali okupljeni svećenici.

Na početku misnoga slavlja o. Filipović pozdravio je sve okupljene te zahvalio svim svećenicima, redovnicima i laicima koji njihov rad u Hrvatskoj i svijetu pomažu molitvom i žrtvom.

Nadbiskup Kutleša na početku je homilije kazao kako "pedeset godina prisutnosti misionara monfortanaca u Hrvatskoj nisu samo niz godina, imena, pastoralnih pothvata, putova, susreta i službi. To je prije svega pedeset godina Božje vjernosti; pedeset godina tijekom kojih je Gospodin, po zagovoru Blažene Djevice Marije i po služenju sinova svetoga Ljudevita Marije Grigniona de Montforta, pohađao svoj narod, budio vjeru, pozivao na obraćenje i vodio ljude prema Kristu."
Tumačeći odlomak iz Evanđelja o svadbi u Kani Galilejskoj, mons. Kutleša istaknuo je kako poslužitelji u Kani nakon Marijinog Vina nemaju "primaju neobičnu zapovijed: napuniti posude vodom. Nisu znali što će se dogoditi. Od njih se nije tražilo da razumiju čudo, nego da poslušaju Krista. I upravo se kroz tu jednostavnu poslušnost otvorio prostor Božjemu djelovanju. Tako je i s nama. Mi bismo često željeli najprije razumjeti sve, osigurati budućnost i tek onda vjerovati. Gospodin nas, međutim, često poziva samo na sljedeći vjerni korak: danas oprostiti; danas se ispovjediti; danas obnoviti molitvu; danas učiniti dobro koje možemo", poručio je mons. Kutleša i nastavio: "Dragi monfortanci, možda je upravo to vaša posebna riječ suvremenomu čovjeku: ne boj se potpuno pripadati Kristu. U vremenu privremenih odluka i straha od konačnoga predanja, redovnički život svjedoči da se čovjek ne ostvaruje sebičnim čuvanjem vlastitoga života, nego njegovim darivanjem."

Govoreći o Marijinoj vjeri koja je ustrajala i nakon Isusovih čuda, kada ga je gledala na križu, Nadbiskup je rekao kako je "ponekad najdublja vjera upravo ostati pod križem kada ništa ne razumijemo i kada ne možemo promijeniti ono što nas boli. (...) Stoga svaki kršćanin može reći: ne znam odgovor na svako svoje „zašto“, ali znam komu pripadam. Pripadam Kristu. Vjerovati znači osloniti svoj život na njega i onda kada su njegove staze drukčije od naših očekivanja."

Mons. Kutleša potaknuo je misionare monfortance da nastave evangelizirati i prenositi svoju duhovnost na mlade te zaključio: "Prije pedeset godina monfortanska je obitelj po Marijinu zagovoru pustila korijen na hrvatskome tlu. Neka vam Marija i danas pokazuje put kojim treba ići: put slušanja, predanja i vjernosti Kristu. Neka ovaj jubilej zato ne ostane samo spomen zahvalnosti, nego postane novi početak milosti za monfortance, za ovu župu, za našu Crkvu i za sve koji se žele potpuno predati Kristu."

Na kraju misnoga slavlja uime župne zajednice zahvalni je govor izrekla Anamarija Marković te je Nadbiskupu uručila prigodan poklon. Okupljenima se obratio i provincijal Družbe o. Sorti kazavši kako je obilježavanje obljetnice prigoda za zahvalnost za dosadašnje djelovanje, služenje i svjedočanstvo redovnika. Pozvao je zajednicu na pogled prema budućnosti s obnovljenom nadom, vjernošću monfortanskoj karizmi i otvorenošću Božjoj providnosti uz Marijin zagovor.

Euharistijsko slavlje glazbeno je animirao župni mješoviti zbor.