Aktualnosti

Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša dodijelio je u utorak 2. lipnja 2026. u dvorani "Vijenac" Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu diplome o postignutoj svećeničkoj spremi polaznicima Đakonske pastoralne godine.

Na početku svečanosti prigodne riječi uputili su ravnatelj NPI-ja i voditelj Đakonske pastoralne godine preč. Ivan Lukić, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa mons. Vlado Razum, pomoćni biskup zagrebački te uime župnikâ mentora župnik vlč. Filip Marić, župnik Župe Blažene Djevice Marije, Zagreb - Remetinec - Blato.

Predstavljajući rad ovogodišnje Đakonske pastoralne godine preč. Lukić istaknuo je da je u njoj sudjelovalo trinaest đakona koji su se formirali kroz tri dimenzije: odgojno-duhovnu, studijsko-obrazovnu i đakonski pastoralni praktikum. 

Preč. Lukić također je poručio đakonima da "vjera i ljubav postižu svoj učinak onda kada se mogu utjeloviti i postati povijesna stvarnost osobe, tj. njezin konkretni život. U tome smislu možemo reći da naš poziv nije nadnaravna sreća ili sudbina koja te pogodi ili koja te ne pogodi, nego zajedničko djelovanje dviju sloboda i dviju ljubavi, Božje i tvoje. Ti i tvoj Bog, poziv i odaziv. Taj je odnos i temelj i orijentir života. Izvan odnosa prijateljstva i ljubavi s Bogom, niti se imamo čime hvaliti, niti imamo na čemu svoj život graditi, niti doživjeti iznova, gotovo svaki dan ono najvažnije, a to je obraćanje koje se ostvaruje jedino u iskrenom prijateljskom odnosu s Božjom milosrdnom ljubavi."

Rektor, mons. Razum u svom govoru istaknuo je da ulaskom u svećeništvo formacija ne prestaje, nego se nastavlja i treba postati cjeloživotni proces. "Formacija koju ste prolazili u razdoblju vašeg pripremanja i zrenja za primanje svetog reda imala je za cilj postaviti dobre temelje. Sada na tim temeljima treba nastaviti graditi svoje svećeništvo koje se živi u duhu služenja, ustrajnog svjedočenja i prenošenja radosne vijest", rekao je mons. Razum te naglasio da garanciju trajnosti, postojanosti i radosti u predanom življenju svećeničkog poziva daje samo život u trajnoj povezanosti s Gospodinom: u molitvi, razmatranju i njegovanom sakramentalnom životu. 

"U svećeniku živi duh Dobrog Pastira koji je brižan, požrtvovan i predan u služenju i brizi oko povjerenog mu stada. Da bi mogao vjerno i ustrajno s puno radosti i žara vršiti svoje poslanje mora biti stalno na izvoru života", rekao je mons. Razum te pozvao đakone da ostanu "ukorijenjeni u vjeri, nazidani na temelju apostila, ostanite ustrajni svjedoci i navjestitelji radosne vijesti, spremni, ako treba, i na trpljenje poradi Krista i evanđelja."

U ime svećenika mentora, okupljenima se obratio vlč. Filip Marić koji je posvjedočio "da pastoralna godina nije bila samo prilika da đakoni nešto daju našim župama, bila je i prilika da naše župe nešto daruju njima. Vjerujem da su tijekom ove godine mogli naučiti ono što se ne može naučiti ni na jednom kolegiju. Mogli su naučiti da iza svakog imena u župnoj matici stoji osoba i životna priča. Da bolesnika ne pohodimo zato što je to pastoralna obveza, nego zato što nas tamo čeka Krist. Da dobra homilija nije samo ona koja je teološki besprijekorna, nego ona nakon koje netko osjeti da ga je Bog dotaknuo i pokušava pretočit u život, biti bliže Gospodinu. Da se povjerenje ljudi ne stječe velikim riječima, nego vjernošću u malim svakodnevnim stvarima. I možda najvažnije od svega, mogli su naučiti da ljudi od svećenika ne očekuju savršenstvo. Očekuju blizinu. Očekuju da ih sasluša. Očekuju da bude čovjek Božji i čovjek za ljude."

"Tijekom ove godine učili ste mnogo toga o pastoralu. Naučili ste pripremati susrete, držati vjeronauk, propovijedati, organizirati događaje i pratiti zajednice. Ali ako biste me pitali što je najvažnije što ste trebali naučiti, odgovorio bih jednom rečenicom: Svećeništvo počinje i završava osobnim odnosom s Isusom Kristom. Prije nego što budete propovjednici, trudite se biti i ostati učenici. Prije nego što budete pastiri, nastojte biti Božji prijatelji, prije nego što budete ljudi aktivnosti, ne zaboravite biti ljudi molitve. Jer ljudi vrlo brzo osjete govori li svećenik o Isusu ili živi s Isusom. A razlika između toga je golema. Doći će dani kada ćete imati mnogo obveza, mnogo odgovornosti i mnogo susreta. Bit će uspjeha i razočaranja. Bit će zahvalnosti, ali i nerazumijevanja. U tim trenutcima neće vas održati ni diplome, ni sposobnosti, ni iskustvo. Održat će vas Krist. Zato čuvajte taj odnos kao najveće blago svoga poziva. Ako ostanete blizu Kristu, znat ćete biti blizu ljudima. Ako budete ljudi molitve, znat ćete biti ljudi služenja. Ako budete ljubili Krista, znat ćete ljubiti i Crkvu koja vam bude povjerena. A tada će sve ono što ste učili tijekom godina formacije pronaći svoj pravi smisao", poručio je vlč. Marić.

Nakon prigodnih govora uslijedila je podjela diploma i nagrada polaznicima Đakonske pastoralne godine koje im je uručio zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša.

Zatim se u ime polaznika Đakonske pastoralne godine obratio đakon fra Andrej Jozić, Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda koji je zahvalio svima koji su ih pratili tijekom Đakonske godine u đakonskim tjednima, duhovno-studijskom putovanju i upoznavanju pastoralnog djelovanja. "Prošli smo ovaj put zajedno - sa smijehom, molitvom, ponekad i umorom. Bili smo specifična generacija. Od početka su nas zvali korona generacija, najmanja generacija, Ipak, nije važno koliko nas ima, važno je da nas ima. Meni je izrazito drago da sam se našao baš u ovoj generaciji. Ova godina ostat će mi u posebnom sjećanju. Neka nas Gospodin i dalje drži u zajedništvu i čuva na daljnjem putu", rekao je fra Jozić.

Na kraju svečanosti đakonima se obratio nadbiskup Kutleša. "Diploma koju primate važno je priznanje za uloženi trud, učenje i plodove formacije. No ona nije cilj. Ona je tek jedna postaja na putu koji vodi prema još većoj odgovornosti, jer Crkva vas ne pripravlja prvenstveno za zanimanje, nego za darivanje života", rekao je Nadbiskup i dodao da "živimo u vremenu u kojem nikada nije bilo više informacija, više komunikacije i više povezanosti, a ipak susrećemo mnoštvo usamljenih ljudi. Svijet je pun riječi, ali često bez istinskoga slušanja. Ljudi oko nas nose neizgovorene strahove, duboke rane i pitanja koja ne znaju komu postaviti. Zato Crkva danas ne treba samo dobre organizatore, sposobne govornike ili učinkovite upravitelje. Treba pastire sa srcem, jer upravo će sposobnost da ostanemo istinski ljudi biti jedan od najvećih izazova našega vremena." 

Govoreći o svećeničkoj službi, pozvao je đakone da u svom djelovanju budu suosjećajni, grade zajedništvo i donose nadu te naglasio "ljudi vam neće dolaziti zato što ste obrazovani. Neće vas tražiti zbog diploma. Neće kucati na vrata župnoga ureda zato što ste uspješno završili formaciju. Dolazit će vam jer su ranjeni. Jer traže oproštenje. Jer su izgubili dijete. Jer im se raspao brak. Jer ih muči savjest. Jer umiru. Jer traže Boga. Tada neće biti najvažnije koliko znate, nego koliko ljubite. Neće biti presudno koliko ste uvjerljivi, nego koliko ste Kristovi. Neće biti odlučujuće jeste li ostavili dojam, nego jeste li donijeli evanđelje."

"Pazite da ne postanete „stručnjaci za sveto“ koji su izgubili sposobnost divljenja. Pazite da ne postanete službenici oltara koji su zaboravili moliti. Bdijte nad sobom kako ne biste postali upravitelji struktura koji su izgubili srce pastira. Budite Kristovi. Budite takvi da ljudi, kada vas susretnu, ne kažu samo: To je dobar čovjek, nego: Po njemu sam osjetio da me Bog nije zaboravio", zaključio je nadbiskup Kutleša

Na dodjeli su sudjelovali i krečki biskup mons. Ivica Petanjak, pomoćni biskup zagrebački mons. Marko Kovač, provincijal hrvatske salezijanske provincije sv. Ivana Bosca don Milan Ivančević, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu fra Mario Cifrak te brojni okupljeni svećenici mentori i profesori.

Svečanost je pjesmom uveličao Komorni zbor bogoslova.