Objavljeno: 20.03.2014.
Na svetkovinu sv. Josipa, 19. ožujka, u istoimenoj zagrebačkoj župi svečano euharistijsko slavlje predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško u koncelebraciji s domaćim župnikom Damirom Ocvirkom te desetak svećenika koji djeluju u župnom pastoralu grada Zagreba, kao i u bogosloviji te Katoličkom bogoslovnom fakultetu.
U homiliji biskup Šaško istaknuo je da je kršćanski poziv poziv na nasljedovanje Krista. I svaki svetac svojim životom odražava Krista. Tako u životima ljudske ograničenosti i grešnosti sjaji beskrajna ljepota nebeskoga sjaja. Ona ne nestaje niti se mijenja tijekom godina; ne blijedi u previranjima zemaljske prolaznosti. To na osobit način vrijedi za svetoga Josipa.
Zato u ovome slavlju kao Crkva, u radosti zbog svoga zaštitnika i zagovornika, razmatramo prisutnost našega Gospodina; kakav nam se objavljuje, kakav ulazi i kakav je prisutan u našemu životu. Sveci su nam darovani također da bismo njih nasljedovali u onome što nam je blisko. To je razlog zašto su nam privlačni upravo oni koji su živjeli okolnosti slične našima ili koji pokazuju da bi se i naš život mogao preobražavati na sličan način kao i njihov, rekao je propovjednik.
Na pitanje po čemu nas privlači i po čemu bi nam bio blizak sv. Josip, biskup je istaknuo, kako po njemu "Bog svojim Duhom danas razmiče naše zapreke, osvjetljava naše dvojbe i tjeskobe, dopušta nam vidjeti pogledom koji nam svakodnevica lako oduzme".
Za svakoga od nas Josip ima ponešto što treba našoj osobnoj duhovnosti, supružnicima, obiteljima i narodu. No, jednako tako, ne smijemo previdjeti koliko je toga što se u vjeri ostvaruje. I dok molimo za svoje poslanje ovdje na zemlji, za svoje bližnje, obitelji, Crkvu i domovinu, molimo za šutnju, iz koje izrastaju plodovi Radosne vijesti; za poslušnost koja se usudi sanjati i prihvatiti Božju riječ; za nesebičnost koja slijedi Božju volju i vidi da se naša vjernost ili nevjernost odražava u radosti cijeloga naroda i društva, istaknuo je biskup, te upozorio: "Naši planovi i snovi moraju ustuknuti pred Božjim snom i njegovom voljom. Tada se neće stvarati napetosti i sukobi, nego će biti lakše vidjeti da je naše milosrđe mjesto na kojemu se nebo nadvija nad zemlju; gdje se doživljava poljubac prihvaćanja i zagrljaja za kojim čezne svaki ljudski život".
Sveti Josip i danas je privlačan, jer je čovjek koji nam govori istinu; onu istu koja je duboko u nama. Ta se istina često ne podudara s našim postupcima, očekivanjima niti sa suvremenim smjerovima. Ako ju pak uzmemo ozbiljno, ona je kadra mijenjati ne samo naše živote, nego i cjelokupno društvo. Zato smo pozvani razmotriti sljedeće: Josip je pred izvanjskim očitostima izabrao sigurnost (neočitosti) vjere koja je oslonjena na krhkost ljudskih sigurnosti; izabrao je Božju vjernost. Josip je pred mogućom brigom za svoj ugled i svoju sigurnost izabrao Marijino dobro i dobro svoga naroda; izabrao je poslanje.
Josip je pred zahtjevima uobičajenih putova i volje drugih ljudi izabrao Božju volju. Josip je pred ponuđenom sebičnošću koja bi mu olakšala životni hod izabrao poslušnost, a umjesto udaljavanja od Marije, izabrao je blizinu za koju zna da je ispunjena ljubavlju za koju i nema konačnih ljudskih objašnjenja. Josip je umjesto mnoštva riječi izabrao šutnju i ostao u spomenu Crkve kao svetac govorljive šutnje, zapravo postupaka, jer je osjećao da nema veće riječi od one koju je čuvao. To je pokazatelj i nama vjernicima: naša djela moraju govoriti Josipovom šutnjom; jer naše riječi – ako su kršćanske – i nisu naše, nego Božje. A njegova je riječ milosrđe, zaključio je biskup Šaško.
Nakon popričesne molitve, biskup Šaško poručio je: "Kad god se umorimo kao Crkva, dođimo k sv. Josipu. Imajmo pouzdanja da on neće ostaviti ni svoje Crkve, ni svoje Hrvatske."
Devetnica koju su predvodili franjevci s Kaptola bila je posvećena molitvi za obitelj, a prema riječima župnika Ocvirka, devetnica je za tu župnu zajednicu godišnja duhovna obnova ne samo za proslavu svetkovine zaštitnika župe, nego i proslavu Vazma.
(IKA; foto: Arhiva, Zagrebačka nadbiskupija)
