Aktualnosti

Muzej bl. Alojzija Stepinca u Zagrebu i ove je godine tradicionalno otvorio vrata u Noći muzeja u petak 27. siječnja te je više stotina posjetitelja obišlo muzej i sudjelovalo u predavanju i glazbenoj slušaonici koji su bili posvećeni dugogodišnjem katedralnom orguljašu akademiku Anđelku Klobučaru i njegovu doprinosu u čast Alojziju Stepincu.

Sve nazočne na početku je pozdravio direktor Muzeja bl. Alojzija Stepinca mons. Nedjeljko Pintarić podsjetivši da Muzej bl. Alojzija Stepinca 2017. godine slavi 10. obljetnicu postojanja u sadašnjem prostoru, u koji je muzejski postav o zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Alojziju Stepincu preseljen u novouređeni prostor kule Nebojan, nakon što je Zagrebačka nadbiskupija 1995. godine, u prizemlju Nadbiskupskog dvora u dvorištu iza katedrale, otvorila Spomen-zbirku sluge Božjega Alojzija Stepinca.

Sve veći broj posjetitelja Muzeja

Podsjetio je i na koncept muzejskog prostora, koji započinje Kardinalovom Drugom oporukom, a četiri velike teme smještene na tlorisnu križnu konstrukciju u kuli Nebojan govore o Stepinčevoj nadbiskupskoj službi, posebno kroz zauzimanje za ljude koji su bili izloženi progonstvu, o Drugome svjetskom ratu i poraću, o tamnovanju i o beatifikaciji.

Podsjetio je na riječi mons. Ivana Šaška da je „taj prostor mjesto milosti i svjedočanstva“ te da je „ključ čitanja križ, kao vidljivo susretište koje u proturječnosti ljudske povijesti zrači rječitošću Kristove žrtve. To je zalog koji obilaženjem postava sa sobom ponese posjetitelj i tek izlaskom iz utrobe kule može poći u čitanje drugih predmeta i dokumenata prošlosti“.

O velikoj pastoralnoj i evangelizacijskoj ulozi te jedinstvene učionice vjere i povijesti hrvatskog naroda u sjeni zvonika zagrebačke katedrale govori činjenica da je tijekom zadnjih deset godina Muzej posjetilo više od 150.000 posjetitelja, a da se u zadnje vrijeme osjeća sve veće zanimanje za poruku Stepinčeva života potvrđuje podatak da je u 2016. godini više od 25.500 posjetitelja bilo u Muzeju.

Politički sistem utišao je i glazbene muze

S obzirom da je tema ovogodišnje „Noći muzeja“ bila „Glazba i glazbeni velikani i njihov utjecaj na društvo“ maestro Miroslav Martinjak, regens chori zagrebačke katedrale i redoviti profesor crkvene glazbe na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, osvrnuo se u svom izlaganju na glazbeno stvaralaštvo akademika Anđelka Klobučara u kontekstu vremena i društvenih okolnosti u kojima je za svoga života djelovao taj vrhunski hrvatski orguljaš i pedagog.



„Još su nam svježa sjećanja na odlazak našeg dragog maestra Anđelka Klobučara koji nas je napustio u kolovozu prošle godine i preselio se vjerujemo Ocu nebeskom gdje će moći pisati nepregledne pergamene vječne glazbe. S njim je otišla i jedna povijest naše zagrebačke katedrale u kojoj je od 1958. počeo preuzimati ulogu orguljaša koju je vjerno obavljao dugi niz godina, sve do 2003. godine, uz kratke prekide prilikom odlaska na glazbena usavršavanja.

Ne treba naglašavati delikatnost orguljaške službe u zagrebačkoj prvostolnici u doba komunizma kad su se ti kontakti s Crkvom bilježili debelim slovima, ali Anđelka to nije nimalo smetalo i sputavalo u vjernom i savjesnom obavljanju te službe. Kad je počeo u katedrali orguljati već je imao dugogodišnje orguljaško iskustvo u crkvi sv. Ivana Krstitelja u zagrebačkoj Novoj Vesi gdje je postao orguljaš daleke 1947. godine.

Crkveno glazbeni i liturgijsko glazbeni opus Anđelka doista je bogat i to od jednostavnih otpjevnih psalama za misu, koje je narod zavolio, usklika, pučkih popijevaka, moteta, misa i orguljskih skladbi“, istaknuo je mo. Martinjak, podsjetivši da je tek s uspostavom samostalne Republike Hrvatske uslijedilo „neko sramežljivo buđenje i počinju nicati prve skladbe, himni, popijevke u čast mučenika kardinala Stepinca“ te da se „maestra Anđelka Klobučara kao zagrebačkog katedralnog orguljaša možemo promatrati kao sudionika cijelog projekta Stepinac koji je na tim zadušnicama od samih početaka prisustvovao i svojom svirkom dapače vrlo aktivno sudjelovao.“

„Prisustvovanje zadušnicama za kardinala Stepinca moglo je biti vrlo riskantno, a kamoli aktivno sudjelovati u tim slavljima i to kao najglasniji sudionik za orguljama prateći zbor i svirajući solo dionice na orguljama. I Anđelko je doživljavao neugodnosti i prijetnje, a često je skrivao svoj identitet na crkvenim skladbama nekim pseudonimom, a to su činili i drugi skladatelji. Nažalost, od 70-ih do 90-ih godina nemamo zabilježeno neko veliko stvaralaštvo na temu Stepinac.

Izvjestan strah od političkog sistema utišao je glazbene i pjesničke muze. Možemo samo govoriti iz sjećanja kako je glazbena strana tih slavlja izgledala. Kako se osluškivalo što će kardinal Kuharić reći, kakva će biti poruka i slično. Glasovi snažnog muškog zbora razlijevali su se katedralom, a svirka Anđelka na orguljama kao da je dočaravala svu tjeskobu slavlja, suzdržanost, zamišljenost i strepnju što će se dogoditi.

Anđelko je znao tamnim i suzdržanim harmonijama, pitomim klastrima dočarati jednu unutarnju tjeskobu koju su svi osjećali, a s druge strane postojala je nada da će ta slavlja voditi do konačnog svjetla, do proglašenja kardinala Stepinca blaženim, a vjerujemo i ubrzo svetim“, rekao je mo. Martinjak.

S obzirom na veličanstveni događaj proglašenja blaženim Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. godine, mo. Martinjak je kazao da je na tom slavlju izveden moto kardinala Stepinca „U tebe se Gospodine uzdam“ s psalmom  „Tebi se Gospodine utječem“ i usklik „Bit će te svjedoci Boga živoga nosit ćete plamen Duha Svetoga“ koje je uglazbio maestro Anđelko Klobučar i koji je narod rado prihvatio i pjeva ga sve do danas. Podsjetio je i na velik Klobučarev udio u tom slavlju jer je osim dotičnog psalma priredio za orkestar Hrvatske vojske orkestracije za skladbe unutar slavlja.

Ozario je lica mnogih vjernika prisutnih na Stepinčevim zadušnicama

Prisjetivši se svojih bogoslovskih dana i oduševljenih komentara na Klobučarevu orguljsku svirku koja je bila „znakovita, dramatska, a zvuk orgulja pod prstima orguljaša Anđelka pretvorio se čas u grmljavinsku tutnjavu, čas u romansu bez riječi, čas u gromoglasno stenjanje i jaukanje orguljskih svirala“, mo. Martinjak je primijetio da je šteta da se u to vrijeme nisu zvučno zabilježila ta glazbena događanja koja su nastala na temelju vlastita Klobučareva nadahnuća bez nota, bez partiture već onako kako ga je vodila njegova intuicija.

„Prisustvujući mnogim slavljima u našoj prvostolnici Anđelko je u sebi izgradio nevjerojatan osjećaj za karakter svakog pojedinog slavlja i orguljskom svirkom ili jezikom orgulja pokušao dočarati slavljeni misterij. Nije studirao liturgiju, ni teologiju ali je svojom intuicijom znao dokučiti i glazbom dočarati duh i poruku dotičnog  blagdana, svetkovine, nedjelje kroz godinu i drugih prigodnih slavlja.

I zato je njegovo sviranje imalo različite nijanse za svetkovinu Božića ili Uskrsa od spomen mise za Blaženog kardinala Stepinca ili nedjelja kroz godinu. Osebujnom i raznosvrsnom registracijom koju su mu omogućile katedralne orgulje crtao je duhovnost i karakter blagdana, slavlja, svetkovine kao i obične nedjelje“.

„Svojom svirkom uzdizao je srca i duše k Bogu i budio nadu u bolje sutra. Velika slavlja bila su za njega posebna inspiracija, a zadušnice za  kardinala Stepinca imale su posebno mjesto u tome. Veliko mnoštvo vjernika njega je inspiriralo i tu si nije dopustio osrednjost već je svim srcem i glazbenim umijećem doprinosio svečanosti slavlja i taj njegov opus koji je ostao nezapisan, ne snimljen, ne zabilježen, osim u srcima ljudi, ozario je lica mnogih vjernika prisutnih na Stepinčevim zadušnicama i oduševljavao ih u zajedničkom uskliku s kardinalom Stepincem 'In te Domine speravi'“, zaključio je mo. Martinjak.

Vodeći hrvatski orguljaš u čast Klobučaru

U glazbenoj slušaonici nastupio je vodeći hrvatski orguljaš, maestro Pavao Mašić, dobitnik najprestižnijih svjetskih priznanja i titularni orguljaš crkve Svetoga Marka na zagrebačkom Gornjem gradu. Upravo je na portativu iz crkve sv. Marka, koji je nabavljen velikom zauzetošću nekadašnjega župnika mons. Franje Prsteca, maestro Mašić izveo više Klobučarevih skladba.



Počast je odao i hrvatskim skladateljima koje je Klobučar posebno cijenio – Franje Lučića, koji mu je bio profesor orgulja na Muzičkoj akademiji, te Franje Dugana, orguljaša zagrebačke katedrale kojega je Klobučar naslijedio u službi katedralnog orguljaša. Maestro Mašić izveo je i kompoziciju francuskog skladatelja Léona Boëllmanna, pokazavši tako zašto je Klobučar rado izvodio francuske autore. (N. P.)