Objavljeno: 25.03.2026.
Četvrta teološka tribina u ciklusu
Unicath dijalozi "Je li Bog (društveno) živ?" održana je u srijedu 25. ožujka na Hrvatskom katoličkom sveučilištu.
Na početku susreta, izlagači prof. dr. sc. Stjepan Kušar s Hrvatskog katoličkog sveučilišta i dr. sc. Pavel Gregorić s Instituta za filozofiju imali su petnaestominutno izlaganje.
Prof. Kušar izlaganje je smjestio unutar kršćanske religiozne opcije i predstavio ga kao izraz specifičnog egzistencijalnog uvjerenja naglašavajući da vjera u Boga nije rezultat znanstvenog znanja ni filozofske spoznaje iako o obojem vodi računa. Istaknuo je da ljudi "računaju s Bogom" na više razina te da je u tom smislu Bog nedvojbeno "društveno živ". To se prepoznaje u njihovu govoru (naveo je i psovku kao negativan primjer govora, opisujući je kao "moćnu riječ nemoći"), u gestama (npr. znak križa ili klečanje) i postupcima u skladu s religioznim uvjerenjem (npr. skrbi za druge). Društvenu živost, odnosno vidljivost religioznosti, potvrđuju i sociološka istraživanja i popisi stanovništva, uključujući rezultate EVS-a za Hrvatsku. Koliko god je teško objektivirati i mjeriti intimna uvjerenja ljudi, ona se odražavaju u stavovima, riječima i postupcima, naglasio je Kušar. Dotaknuo se potom pitanja o Bogu kao "moralnom katalizatoru" u društvu i istaknuo da se religija, u ovom slučaju kršćanstvo, ne smije svesti na posredovateljicu morala u društvu već je treba uzeti integralno - kao onu koja otkriva čovjeku smisao života u tri dimenzije: posreduje značenja/smisao, orijentira postupanje i kultivira osjećajnost. Profesor Kušar ne dijeli mišljenje Dostojevskog da bi bez Boga sve bilo dozvoljeno, ali smatra da ljudi kroz moral pokazujemo tko im je Bog. Naglasio je da stanje u društvu pokazuje efikasnost vjere u Boga. Na završetku izlaganja prof. Kušar istaknuo je pitanje kako afirmirati kršćansku vjeru u društvu koje nije kršćansko.
Gregorić je na početku izlaganja pojam društveno živog Boga usporedio sa živošću ljudskih konstrukata koji mogu biti itekako društveno utjecajni, a da u zbilji ne postoji ništa što im odgovara - od Homerovih bogova, preko astralnih upliva do pravnih i ekonomskih fikcija. Polazeći od činjenice da se oko 80 % stanovništva izjašnjava katolicima, Gregorić smatra da pojam Boga u hrvatskom društvu nesumnjivo ima mjerljiv utjecaj. Izlagač se kritički osvrnuo na društvene i pravne okvire. Hrvatska, po njegovom mišljenju, treba raditi na sekularizaciji jer Vatikanski ugovori daju Crkvi povlašten položaj, što smatra suprotnim ustavnoj jednakosti, a spajanje nacionalnog i vjerskog identiteta vidi problematičnim u pluralnom društvu. Također je naveo da povijesna zasluga Crkve ne može biti trajni politički kapital te je upozorio na instrumentalizaciju vjere u pitanjima poput vjeronauka, pobačaja i eutanazije. Pozvao se na Habermasa i istaknuo da moralne norme u pluralnim društvima moraju biti intersubjektivne, a ne religijski definirane. Naglasio je kako želi živjeti u neutralnoj državi koja osigurava slobodu vjere, ali i slobodu od vjere, zaključivši tvrdnjom: "Bog u Hrvatskoj je malo previše živ" te pitanjem "Je li to isti Bog koji je u vašim srcima?"
Nakon izlaganja, uslijedili su interventi dvojice sudionika: Luke Marasa, bogoslova Zagrebačke nadbiskupije, i Filipa Krznara, učenika XV. gimnazije.
Unatoč suprotstavljenim početnim pozicijama oba su sudionika prepoznala raskorak između deklarativne religioznosti i njezine stvarne primjene u životu pojedinca te je tribina zaključena mišlju da suglasje oko trivijalizacije i folklorizacije religije zapravo ruši njezinu bit te sugerira da "društvena živost" Boga ne ovisi o statistikama ili javnim manifestacijama, već o autentičnosti uvjerenja.
Tribinu je moderirala doc. dr. sc. Kristina Vujica.
Marija Đaković