HR
Pozdravna riječ mons. Ivana Šaška, pomoćnoga biskupa zagrebačkog na otvaranju Završnice Državnoga natjecanja iz vjeronauka – „Vjeronaučna olimpijada“ za učenike osnovnih i srednjih škola 19. svibnja 2010. u 20 sati, u Krapinskim Toplicama
Dragi učenici i učenice, vjeroučitelji i vjeroučiteljice – pozdravljam vas u radosti ovoga susreta!
Pozdravljam cijenjene organizatore, predstavljene ovdje po njihovim čelnicima ili djelatnicima. Pozdravljam gđu. Tajnicu Nacionalnoga katehetskog ureda HBK, zatim gosp. Vinka Filipovića, ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje te sestru dr. Valentinu Mandarić, predsjednicu Državnoga povjerenstva natjecanja i predstojnicu Ureda za vjeronauk u školi Zagrebačke nadbiskupije s njezinim suradnicima; sve članove Državnoga povjerenstva.
Pozdravljam savjetnike i savjetnice, čelnike i djelatnike ureda drugih biskupija, mentore i mentorice te sve goste i sudionike. Moj je pozdrav upućen i u ime nadbiskupa zagrebačkoga, kardinala Josipa Bozanića koji Vas prati svojom molitvom iz Rima, grada apostola i grada nasljednika apostola Petra.
Susresti se sa životom bl. Alojzija Stepinca znači dopustiti Bogu da nam progovori na poseban način, jer upoznati blaženoga Kardinala nije moguće, a da njegov život ne počinje mijenjati naše živote. To je snaga svetosti, a nju niti jedan čovjek nema sam od sebe, nego dolazi od Boga.
Upoznajući blaženoga Alojzija, drukčije promatramo svoje živote i shvaćamo da niti jedan trenutak nije nevažan i da Bog sa svakim i sa svakom od nas ima svoje planove. Uz njegov se život blisko veže psalamska riječ: U tebe se, Gospodine, uzdam! Sve što je u životu činio, činio s tim stavom i raspoloženjem – imati pouzdanja u Boga.
Razmišljajući o tome što bih vam večeras rekao, pala mi je na pamet jednostavna priča o tri mlada drveta koja su rasla u Palestini, s velikim snovima o tome što će biti kada postanu veća, dovoljno velika da ih netko odsječe i obradi za neku svrhu, preoblikuje u neki predmet.
Jedno je drvce željelo postati velika i dragocjena škrinja za blago nekoga kralja; drugo je sanjalo o tome da postane elegantni komad namještaja u nekome dvorcu; a treće je sanjalo da bude jarbol na velikome brodu. No, kada je došlo vrijeme da postanu nekim uporabnim predmetom, umjesto ostvarenja snova suočili su se s razočaranjem.
No, Bog je to razočaranje pretvorio u novu ljepotu i vrijednost… Drvce koje je sanjalo da bude škrinja, obrađeno je i nastale su skromne jasle, ali baš su te jasle, uz nebeski pjev anđela, primile božansko dijete u Betlehemu.
Drvce koje je željelo biti vrijedan komad namještaja, postalo je stol, prilično prostran, ali jednostavan i ne previše privlačan; pa ipak, baš je za taj sol jednoga dana sjeo Isus sa svojim učenicima na Posljednjoj večeri.
I treće drvce, koje je sanjalo da bude brodski jarbol, odrezano je na dva dijela i postalo strašnim sredstvom mučenja; postalo je križ, ali baš je taj križ primio na sebe Isusovo tijelo i njegove posljednje riječi kojima je spasio svijet. Ta jednostavna priča pogađa i naše živote. Kada nam izgleda da nema mjesta snovima; kada se čini da su oblici života prostori razočaranja, Bog nam otkriva nove obzore i najtežim iskustvima daje novu vrijednost.
Iznimno mi je drago da vas mogu pozdraviti ovako okupljene i divno vas je sresti na jednome mjestu. Ovdje ste živi listovi nove knjige o blaženome Alojziju Stepincu i vjerojatno se u ovoj dvorani trenutno nalazi skupljeno najviše živih podataka o životu kardinala Stepinca.
U ovoj Svećeničkoj godini lik kardinala Stepinca nije privlačan samo za nas svećenike i poticaj za življenje samo našega zvanja u vjernosti i gorljivosti za bližnje. U susretu s njegovim svetim likom učimo o životu, o ponašanju, o svemu što štiti dobro drugoga, zauzima se za radost drugoga i cijeni životnu snagu koja dolazi od Boga.
Ovdje smo u mjestu poznatom pod latinskim imenom za termalnu vodu, ali u sebi sadrži puno metaforičnosti. Aquae vivae - Živo vrelo nas kršćane uvijek usmjeruje prema izvoru svakoga života. Bog koji nas je stvorio; on koji je stvorio našu predivnu domovinu, na čudesan način sudjeluje s nama u otkrivanju i nasljedovanju dobra.
Redovito se čuje govoriti o zamršenim okolnostima, o teškim pitanjima pred kojima se nalazimo, te lako zapadamo u malodušnost. Bl. Alojzije je postao proročkim govorom svijetu; govorom koji jasno daje do znanja da ne postoje takve okolnosti u kojima bi se mogao zanijekati Bog i čovjek. Ipak, toliko ga je godina pratila sjena neistine. Uz sve to, naviještanjem i obranom Istine postao je privlačan ljudima diljem svijeta, prepoznat kao uzor za izgradnju novoga svijeta.
Dragi učenici, puno ste toga saznali; o puno toga su vas već pitali. Ovamo ste došli, noseći naslov najboljih i najmarljivijih, da biste na kraju natjecateljskoga hoda bili u ovome osobitom zajedništvu. U tome ste smislu postali živi himan o Blaženome Alojziju u kraju iz kojega su potekli stihovi naše hrvatske himne „Lijepa naša Domovino“.
Čuvajte tu ljepotu i nasljedujte svojim životom evanđeoski primjer našega Blaženika. Čestitam vam i na dosadašnjim uspjesima, a ovim natjecanjem pokažite prije svega one vrijednosti po kojima Bog od slabih ljudi čini uzore svetosti.
Hvala vam i za čuvanje živim vrela kršćanske ljepote, a svojim zalaganjem ispisujte nove kitice hrvatske himne! Blaženi Alojzije ne će uskratiti svoga zagovora!
Foto: GK
