HR

Aktualnosti

Objavljeno: 03.10.2015.

„Moja je savjest mirna, makar se publika tome smijala“


Iz govora nadbiskupa Alojzija Stepinca na sudu, 3. listopada 1946.

Kroz 18 mjeseci vodi se protiv mene najžučnija kampanja u štampi, koja je našla svog odjeka i u fizičkom napadaju kamenjem i revolverima u Zaprešiću, a da ne govorim o svojoj stvarnoj internaciji već 12 mjeseci u Nadbiskupskom dvoru. (…)

Što sam govorio o pravu Hrvatskog naroda na slobodu i nezavisnost, sve je u skladu s osnovnim principima saveznika istaknutim u Jalti i u Atlantskoj povelji. Ako prema ovim zaključcima svaki narod ima pravo na svoju nezavisnost, zašto bi se to onda branilo samo Hrvatskom narodu?

Sveta Stolica je toliko naglašavala da i mali narodi i narodne manjine imaju pravo na slobodu. Zar katolički biskup i metropolit ne bi o tom smio ni pisnuti?

Ako treba, past ćemo, jer smo vršili svoju dužnost. Ako mislite, da je Hrvatski narod zadovoljan ovom sudbinom ili mu eventualno još pružite priliku da se izjasni, s moje strane nema poteškoća. Poštivao sam volju svoga naroda i poštivat ću je. (…)

Na sve tužbe, koje su ovdje protiv mene iznesene, odgovaram da je moja savjest mirna, makar se publika tome smijala. Sada se ne kanim braniti niti apelirati protiv osude. Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prezir i poniženje, nego, jer mi je savjest čista, pripravan sam svaki čas umrijeti.
(...)

Nama se govorilo da je zagarantirana sloboda savjesti i vjeroispovijesti. Ja međutim moram konstatirati:

a) Da je od početka narodno-oslobodilačke borbe pa do sada ubijeno između 260 i 270 katoličkih svećenika.
b) Ubijeno je kojih desetak časnih sestara što je do sada nepoznato u povijesti našega naroda.
c) Uništene su ili otete naše katoličke škole.
d) Uništene su naše katoličke tiskare.
e) Uništena je naša katolička štampa.
f) Uništeni su ili oteti naši katolički zavodi.
g) Oteta su ili onemogućena naša katolička sirotišta.
h) Uništen je naš Caritas, valjda iz zahvalnosti, što je spasio nekoliko hiljada partizanske djece.
i) Uništeno je ili onemogućeno naše katoličko književno „Društvo sv. Jeronima“.
j) Onemogućen je ili sasvim ograničen vjeronauk u školama, križevi izbačeni, molitva zabranjena, protiv volje ogromene većine.
k) Oteta je imovina Crkve.
l) Sjemeništa, u kojima su se školovala djeca našeg siromašnog puka više ne rade ili pokoje jedva životari, jer im je sve oteto.
m) Nasilno je uveden civilni brak protiv volje ogromne većine naroda.
n) Iz nekih bolnica već su istjerane sestre, koje su voljeli svi bolesnici i cijenili svi pravi liječnici.
o) U Bačkoj su već oteti silom neki samostani.
p) U Splitskoj biskupiji još služe neke crkve za magazine usprkos protesta biskupa.
r) Svećenici i biskupi su pod stalnom paskom i nikad sigurni ni za slobodu ni za život, što sam imao prilike i sam opetovano iskusiti.

Sloboda je dakle savjesti samo jedna velika iluzija u ovoj zemlji i pijesak u oči neupućenoj javnosti. Ona je u praksi jednaka nuli. (…)

Makar se u publika smijala na sve insinuacije i optužbe gospodina javnog tužioca i gospodina advokata s desne strane, izjavljujem pred Bogom, narodom, diplomatskim zborom, ukoliko se ovdje nalazi, pred predstavnicima strane štampe i pred publikom, da sam potpuno nevin, a povijest će pravo ocijeniti sav moj rad.
Ispišite stranicu: