Uoči svećeničkog ređenja predstavljamo petoricu đakona Zagrebačke nadbiskupije koji će, po rukama zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, primiti sakrament svećeničkoga reda u subotu, 5. lipnja 2021., u Nacionalnome svetištu Majke Božje Bistričke.
Hrvoje Maltarić rođen je 3. siječnja 1989. godine. Dolazi iz Župe Uzvišenja Svetoga Križa, Zagreb-Siget. Kršten je u Župi sv. Ivana Evanđeliste u Utrini, a ostale sakramente inicijacije primio je u Župi Marije Pomoćnice na Knežiji. Obitelj mu trenutno živi u Župi Uzvišenja sv. Križa u Sigetu, gdje će biti mlada misa. Ima starijeg brata Ivana. Završio je srednju glazbenu školi – smjer klavir. Nakon gimnazije upisao je PMF-Matematiku i diplomirao 2013. godine. Nakon kraćeg radnog iskustva ulazi u bogoslovno sjemenište u Zagrebu i upisuje Katolički bogoslovni fakultet. Zaređen je za đakona u Mariji Bistrici u listopadu prošle godine. Voli planinariti.
Mladomisničko geslo: "Je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!" (2 Kor 5, 17)
Datum mlade mise:
20. lipnja 2021.
Kako ste se odlučili za svećenički poziv? Ukratko: Pri kraju studija matematike, primijetio sam da živim nekako neodređeno, bez cilja, odnosno bez nade, što je zapravo jako tužan, besmislen život – u mraku. Nakon kateheza o Deset zapovijedi po prvi puta sam sagledao svoj život i zapitao se koja je Božja volja za moj život. Nakon određenog vremena molitve, razmatranja, duhovnog vodstva povjerovao sam da me Bog zove da budem svećenik i nasljedujem Isusa u onome što je on učinio za čovjeka: „za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini."
Kako biste opisali svoju dosadašnju formaciju? Životna formacija – iskustvo i spoznaja sebe i stvarnosti kroz životne situacije. Bogoslovska formacija – sustav koji pomaže osobi koja je prepoznala poziv da donese konačnu odluku. Bogoslovska formacija bila je svakako pozitivno i plodno iskustvo, privilegirano vrijeme molitve, studija teologije, intenzivnog 'duhovnog' života, kao i bogoslovskog zajedništva. Kao sustav ima svoje prednosti i nedostatke, no niti jedan sustav pa i savršen ne može puno protiv ljudske slobode. Zatim Đakonska-pastoralna godina – vrijeme koje je donijelo nove situacije života, suradnje i djelovanja na Župi i u Uredu nadbiskupa, između kojih mi je najviše ostavilo utisak navještanje Evanđelja i homilija, zatim sprovodi i krštenja. Kad bih jednom riječju opisivao formaciju rekao bih: prilika (koja se nastavlja i dalje).
Proteklu godinu proveli ste na đakonskom praktikumu. Kako biste opisali to iskustvo? Što ste naučili? Vrlo dobro i raznoliko iskustvo, obzirom da sam prvi dio praktikuma proveo u Župi sv. Petra u Vlaškoj, a drugi u Uredu nadbiskupa i nedjeljom u župi sv. Jeronima, te kao pontifikalni đakon. Naučio sam da je temelj i snaga svećeničkog života molitva (osobito časoslov) te sakramentalni život. Bez toga se vrlo brzo može izgubiti stvarnost koju živimo i cilj prema kojem svi idemo: Kraljevstvo Božje.
Kako zamišljate svoj svećenički život? Čemu se radujete, a od čega strepite? Ne zamišljam previše. Radujem se naviještanju Radosne vijesti – Evanđelja. Strahujem od svojih slabosti.
Vaša poruka za mlade koji se dvoume oko odluke za svećeništvo/posvećeni život? „Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo; jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi…“ (2 Kor 5, 14)
Preporučamo vlč. Hrvoja i sve naše mladomisnike u vaše molitve!
