Aktualnosti

Misa zadušnica i sprovodni obredi za pokojnog vlč. Stjepana Lukeca slavljeni su u petak 20. veljače 2026. godine. Vlč. Stjepan Lukec, umirovljeni svećenik Freiburške nadbiskupije rodom iz Župe sv. Jurja mučenika u Gornjoj Stubici, preminuo je u nedjelju 15. veljače u 72. godini života i 40. godini svećeništva.

Misno slavlje i obred ukopa predvodio je zagrebački pomoćni biskup mons. Marko Kovač, u zajedništvu sa svećenicima, uz sudjelovanje članova obitelji, rodbine, prijatelja i  vjernika.

U homiliji biskup Kovač podsjetio je na životni put pokojnog vlč. Stjepana, istaknuvši kako je njegov svećenički poziv sazrijevao u obitelji i sredini prožetoj vjerom, gdje je Bog bio prisutan u svakodnevnom životu. Naglasio je kako je kroz svoje svećeničko djelovanje nastojao usaditi u srca ljudi poruku evanđelja, potičući vjernike da prodube svoj odnos s Gospodinom i žive vjeru u konkretnosti svakodnevice. Poput dobrog pastira, vjerno je služio povjerenom narodu, naviještajući evanđelje, slaveći sveta otajstva i prateći vjernike na njihovom duhovnom putu, svjedočeći Božju blizinu i milosrđe.

Na početku sprovodnog obreda okupljena zajednica uputila je molitve za pokoj njegove duše, izražavajući vjeru u Kristovo uskrsnuće i nadu u život vječni. Svećenici su se oprostili od svoga subrata, preporučujući ga milosrdnom Bogu i zahvaljujući za njegov život i vjernost svećeničkom pozivu. U molitvi i sabranosti okupljeni su zahvalili Gospodinu za dar njegova života, njegova svećeničkog služenja i njegova svjedočanstva vjere.

Od pokojnog vlč. Stjepana oprostio se vlč. Krunoslav Hikec, istaknuvši njegovu predanost Crkvi, njegovu svećeničku vjernost i njegovu povezanost s rodnim krajem. Naglašeno je kako se i nakon umirovljenja rado stavljao na raspolaganje svojoj rodnoj župi i svećenicima Stubičkog dekanata, sudjelujući u liturgijskom i pastoralnom životu zajednice, naviještajući Božju riječ i dijeleći sakramente. Njegova prisutnost i služenje ostavili su dubok trag u životu župne zajednice i vjernika stubičkog kraja.

Liturgijsko pjevanje animirao je župni zbor, pridonoseći dostojanstvenom i molitvenom ozračju oproštaja.

Sprovodni obredi održani su u ozračju molitve i sabranosti, a posljednji ispraćaj bio je obilježen i tihim padanjem snijega, koji je, poput bijelog pokrova, simbolično pratio oproštaj od pokojnog svećenika. Taj prizor podsjetio je okupljene na kršćansku nadu u uskrsnuće i na obećanje vječnoga mira koji Gospodin daruje svojim vjernim službenicima.

Po završetku euharistijskog slavlja i sprovodnog obreda, tijelo pokojnog vlč. Stjepana Lukeca položeno je u grob na mjesnom groblju u Dubovcu, uz molitvu Crkve koja svoje pokojne preporučuje Gospodinu života, u nadi uskrsnuća i punine života u vječnosti.

ŽIVOTOPIS:

Vlč. Stjepan Lukec rođen je 29. siječnja 1954. godine u Dubovcu, u župi Gornja Stubica, od oca Dragutina i majke Antonije rođ. Moštak. Kršten je 19. veljače 1954. godine u župnoj crkvi sv. Jurja mučenika u Gornjoj Stubici, gdje je primio temelje kršćanskog života i vjere. Sakrament svete potvrde primio je 18. svibnja 1975. godine u zagrebačkoj katedrali.

Nakon završene osnovne škole, upisao je Dječačko sjemenište i gimnaziju na Šalati u Zagrebu, gdje je maturirao 1973. godine. Studij teologije započeo je u Zagrebu, a potom ga nastavio na Teološkom fakultetu u Freiburgu u Njemačkoj. Za đakona je zaređen 17. prosinca 1983. godine u sjemenišnoj crkvi sv. Petra u Freiburgu. Za svećenika je zaređen 11. svibnja 1986. godine u Münsteru kod Freiburga po rukama nadbiskupa Oskara Saiera.

Tijekom svoje svećeničke službe vršio je različite pastoralne službe, djelujući kao vikar, župni administrator te naposljetku kao pastoralni pomoćnik u više župnih zajednica Freiburške nadbiskupije, gdje je vjerno i predano služio sve do umirovljenja 2020. godine.

Po umirovljenju se vratio u rodni Dubovec, gdje je živio u blizini svoje obitelji i rodne župe, ostajući povezan sa subraćom svećenicima i vjernicima svoga kraja te rado sudjelujući u životu župne zajednice. Okrijepljen svetim sakramentima, preminuo je 15. veljače 2026. godine u Zaboku.