Aktualnosti

Vjernici Župe Navještenja BDM u Velikoj Gorici na poticaj župnika Norberta Ivana Koprivca, nastavljaju upoznavati muške i ženske redovničke zajednice. Nakon braće Karmelićana, Isusovaca, Kapucina, Pavlina i sestara Klanjateljica Krvi Kristove, Dominikanki, Uršulinki, Isusovih malih sestara, Klarisa, Karmelićanke BSI u subotu uvečer 30. travnja predstavile su im se sestre milosrdnice.

Predvođene provincijalkom sestrom Elizabetom sestre su pjesmom, prezentacijom i osobnim svjedočenjem približile prisutnim župljanima u Pastoralnom centru Nazaret redovnički život u njihovoj zajednici.

Družba je dobila ime po svetom Vinku Paulskom koji je živio u Francuskoj u 17. stoljeću. Ove godine obilježava se 400 godina njegove milosrdne ljubavi. Naime, sveti je Vinko tražio od svojih župljana pomoć za jednu obitelj u potrebi, župljani su se odazvali i to je bio početak milosrdne ljubavi.

Vrijeme u kojem je živio sveti Vinko bilo je vrijeme tridesetogodišnjeg rata. Promatrajući svu bijedu ljudi sveti Vinko i sveta Lujza okupljaju djevojke koje su spremne pomoći siromašnima svoga vremena i na taj način sveti Vinko 1633. osniva družbu.

A kako su milosrdnice stigle u Zagreb? U 19. stoljeću biskup Juraj Haulik je vidio neimaštinu svoga naroda: bolesni si ne mogu priuštiti liječenje, a brojne djevojčice se zbog siromaštva ne mogu školovati. Zato poziva milosrdne sestre u Zagreb gdje im je po dolasku sagrađena kuća u Frankopanskoj ulici.

Danas sestre djeluju širom svijeta. Bave se odgojem i obrazovanjem djece - po uzoru na svetog Vinka koji je okupljao neželjenu djecu po ulicama Pariza i na taj način im spašavao život, imaju škole i internate za djevojke - Ženska opća gimnazija u Zagrebu je škola koju pohađaju djevojke koje žele obrazovanje u kršćanskom duhu, brinu za stare i nemoćne, rade u bolnicama što je također nasljeđe svetog Vinka jer brinu za zdravlje tijela i duša bolesnika, vode pučke kuhinje, organiziraju duhovne obnove, radionice i susrete.

Snagu crpe u svakodnevnoj euharistiji. Neprimjetno i nevidljivo u malim djelima čine velika djela ljubavi.

Kako se postaje redovnica milosrdnica? Za svako zvanje potreban je poziv i čovjekov odgovor na njega. Treba proći vrijeme formacije, koje traje otprilike 4 godine, kako bi osoba vidjela je li to za nju i kako bi je zajednica upoznala.

Slijede prvi zavjeti prilikom kojih sestre primaju koprenu i daju obećanje siromaštva, poslušnosti i čistoće. U vremenu razmišljanja - juniorata - koje traje pet godina redovnica se priprema na vječne zavjete kojima se potpuno predaje Bogu, a vanjski znak tog predanja je prostracija prilikom polaganja vječnih zavjeta.



O svojem pozivu posvjedočile su sestre Benedikta, Marija, Marinka i Iva.

Sestra Benedikta je istaknula da nakon 30 godina samostanskog života zahvaljuje Bogu za ljude koje susreće i koji oplemenjuju njezin život.

Sestra Marinka približila je prisutnim vjernicima djelovanje sestara na Salamonskim otocima u Oceaniji gdje je bila u misijama. Sestre su ondje započele rad 2011.godine u kućici na stupovima kakve su uobičajene u tom kraju zbog vlage i učestalih potresa. Tamo ljudi ne robuju vremenu već uživaju u svakom trenutku.

Veliko je siromaštvo tamošnjeg crnačkog stanovništva koje ima specifičnu plavu boju kose, higijena je vrlo skromna, nema ni struje ni pitke vode. Unatoč teškim uvjetima života imaju veliko srce i sestre su prihvatili s puno ljubavi. One, uz ostalo, uče žene vođenju kućanstva i kuhanju, brizi za djecu i osnovama higijene i zdravstvene zaštite. Veliku financijsku pomoć sestrama pružaju Hrvati iz Australije.  

Sestra Marija još nema vječne zavjete i kako je istaknula došla je u samostan živjeti, a ne izdržati. Svaki joj je dan dar. Prema njezinim riječima život ima smisla ako jednu dušu vratimo na pravi put. Neka Bog, jednom kad dođemo pred njega, naš život proglasi osmim svjetskim čudom.

Nakon predstavljanja susret je nastavljen u župnoj crkvi Navještenja Marijina Euharistijskim slavljem koje je predslavio župnik Norbert Ivan Koprivec. Sestre su se u Euharistiju uključile pjesmom i čitanjem Božje riječi.

Tijekom mise za 50 godina bračnog zajedništva zahvalili su župljani Ana i Stjepan Kordić u prisutnosti njihovih triju kćeri, osmero unučadi i rodbine.

Na kraju Euharistije, za uspomenu na ovaj susret, napravljena je zajednička fotografija ispred oltara. Potom je nastavljeno druženje u župnom pastoralnom centru Nazaret.