HR
Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je u subotu 29. rujna 2012. u zagrebačkoj prvostolnici svečano euharistijsko slavlje u kojem je šestorici kandidata podijelio sveti red đakonata.
Za Zagrebačku nadbiskupiju sveti red đakonata primili su: vlč. Marko Baršić iz župe sv. Luke ev. - Travno, vlč. Ivan Bingula iz župe sv. Nikole biskupa - Jastrebarsko, vlč. Josip Mudronja iz župe sv. Nikole Tavelića, Zgb.- Kustošija, vlč. Filip Pavlović iz župe sv. Jakova ap. - Međugorje i vlč. Ivan Vučak iz župe Pohoda BDM - Vukovina, a za Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda, fra Josip Župan OFM iz župe sv. Antuna Padovanskoga, Našice.
Zagreb, katedrala, 29. rujna 2012. godine.
Liturgijska čitanja: Otk 12, 7-12a; Iv 1,47-51
Draga braćo i sestre!
1. Došli smo danas u našu Prvostolnicu s hvalospjevom pred lice anđela i zajedno s njima pred Boga. Okupljeni smo na euharistijskom slavlju kao dionici nebeske anđeoske pjesme zahvale Bogu i proslave pobjednika nad smrću, Isusa Krista.
Rado vas sve pozdravljam i pozivam da zahvalimo Bogu za ovu našu braću, koju je prečasni Rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa sada predstavio, a koju izabrasmo za red đakonata. Izabranje nije samo plod osobne raspoloživosti. Naime, sveti red nitko ne može sam od sebe izabrati, niti sam sebi udijeliti, ili ga za sebe tražiti kao vlastito pravo. Netko drugi mora pozvati i uzeti u službu. Samo »crkvenoj vlasti pripada odgovornost i pravo nekoga pozvati da primi redove« (KKC, 1598).
Danas vas, dragi kandidati, Crkva izabire za službu đakonata. Duh Sveti učinit će vas Kristovim đakonima, osobama zauvijek posvećenima našem Gospodinu. Ovo je važan korak vašega života. Vi ste od danas posebni crkveni izabranici da po njezinom mandatu vršite službu đakonata. Darom milosti koju ćete danas primiti vi ćete nastaviti pripremu za prezbitere Crkve, za Kristove svećenike.
Dragi ređenici, izražavam vam osjećaje poštovanja i ljubavi, a nadasve osjećaje pastirske i bratske blizine, prožete vjerom, molitvom, nadom i radošću brojnih vjernika, a posebno ovdje nazočnih: vaših roditelja, braće i sestara, rodbine, prijatelja, župnika, poglavara, odgojitelja, profesora, subraće đakona i prezbitera, redovničke braće, bogoslova, sjemeništaraca, redovničkih kandidata i kandidatica, vaših župnih zajednica, a osobito skupina djece i mladih. Odajem vam priznanje što ste velikodušno odgovorili na Božji poziv. Danas vam se raduje naša Crkva zagrebačka, kao i opća Crkva, prepoznajući u vama dragocjeni dar Očeve ljubavi njoj samoj i čitavome svijetu.
2. Danas Crkva slavi blagdan svetih arkanđela Mihaela, Gabriela i Rafaela. Slaveći otajstvo Božje prisutnosti u Euharistiji nalazimo se u zajedništvu s mnoštvom bića koja je Bog stvorio da prate, čuvaju i štite ljude. Anđeli, skupno je ime za ono područje stvorenoga svijeta koje u Vjerovanju spominjemo kao nevidljivi svijet: »Vjerujem u Boga… stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga«. Anđeli su za nas ponajprije izraz beskrajne Božje ljubavi. O anđelima znamo najviše ne po onome što oni jesu, nego po onome što oni čine.
Knjiga Otkrivenja vodi naš pogled i misli tamo gdje ljudsko oko, uho i srce nisu dostatni da obuhvate događaj pobjede Jaganjca, dok istodobno smijemo živjeti sigurnost kršćanske nade i osjetiti se pozvanima u trenutku kada Radosna vijest u nastojanju nove evangelizacije odjekuje zemljom: »Veselite se, nebesa i svi nebesnici!«
Mi u vjeri već živimo ono što do kraja ne poznajemo. Tu spasonosnu zbilju ističe pobjednička pjesma silnoga mnoštva: »Aleluja! Spasenje i slava i moć Bogu našemu!« (Otk 19, 1). Nakon vremena nesigurnosti i tjeskobe, završetak je ispunjen hvalospjevom. Jer vremena nevolje su dioništvo učenikâ u Kristovu križu, a vjera i nada daju nam dioništvo u njegovu uskrsnuću. Sadašnjost rađa uzdahe trpljenja, a vjera i nada pjevaju o slavi spašenih.
3. Isus koji vidi srce čovjekovo, prepoznaje iskreno traženje Boga i želju čovjeka da živi u zajedništvu s Bogom. Upravo tu otvorenost i raspoloživost u iskrenosti prepoznao je i u Natanaelu. Pozdravlja ga kao istinskoga predstavnika izabranog naroda, onoga u kome nema prijevare. Osim te otvorenosti, razlog da ga je nazvao istinitim Izraelcem moguće je tražiti i u značenju riječi Izraelac: onaj koji vidi Boga. A upravo po Natanaelu Isus daje obećanje: »Gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega« (Iv 1,51). Dragi ređenici, Bog prvi vidi čovjeka u skrovitosti misli i nakana. Kad je Natanael shvatio tu svoju 'prozirnost i providnost' pred Isusom, on prepoznaje i priznaje njegovo božanstvo. A Isus ne ostaje na toj razini, nego mu obećaje »više od toga« – sudioništvo u nebeskoj proslavi i u trajnome nebeskome gibanju.
Sjetimo se sna praoca Jakova u kojemu je vidio anđele kako se uspinju i silaze ljestvama koje su sa zemlje sezale do neba (usp. Post 28,12). To silaženje i uzlaženje priziva Isusovo božanstvo i čovještvo. On, koji je u zajedništvu s nebeskim Ocem, mjesto je i prostor u kojem se očituje Otac, on je Očev dom i vrata nebeska (usp. Post 28,17). On je susretište neba i zemlje, posrednik između Boga i ljudi; njega možemo zvati novim Jakovljevim ljestvama.
4. Dragi ređenici, draga braćo i sestre, Isusovo obećanje da ćemo vidjeti više od toga, da ćemo gledati otvoreno nebo i anđele ispunja se i u ovoj svetoj euharistiji ređenja. Dionici smo ostvarene povezanosti neba i zemlje kojoj pristupamo s otvorenošću i jednostavnošću, kako je to pokazao Natanael.
U Knjizi Otkrivenja čitamo: »Nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem«. U toj borbi između Božjega neprijatelja i Božjih službenika, između pobune i vjernosti vidimo dva oprečna načina kako se čovjek može postaviti pred Bogom. U toj je borbi zbačen »zavodnik svega svijeta«. Njegovo se zavodništvo očituje u tome što je u svojoj oholosti izjednačavao Boga i stvorenja. Protiv toga stava, koji je u svojoj biti laž, Mihael, Božji vojskovođa i držanjem i imenom govori: Tko je kao Bog!
Dragi ređenici, draga braćo i sestre, i mi u svojoj slobodi živimo u izazovu između dviju privlačnosti: svjetla dobra i tame zla, što je popraćeno i mnoštvom lukavih prijevara kojima se služi Sotona. Ipak mi vjernici ne živimo u strahu. Mi poznajemo vlastitu krhkost i zbog toga se ne oslanjamo samo na ljudske snage, nego u prvom redu na pomoć koja dolazi od Boga. Upravo po našoj ranjivosti očituje se Božja snaga koja djeluje u nama, uz uvjet da dopustimo Bogu da nas vodi i štiti; Bogu koji djeluje, koji nas brani i liječi po svojim anđelima.
5. Arkanđeo Mihael svojim imenom pita: Tko je kao Bog? U tome je pitanju usporedba i nemjerljivost koja pobjeđuje zlo. To je konačna pobjeda dobra nad zlom u povijesti svijeta. Sv. Mihael ujedno pita: Tko, ako ne Bog?
Dragi ređenici, sv. Mihael i vam danas postavlja pitanje: na koji način u svome životu i samim svojim životom dajete važnost istini da je samo Bog krajnje mjerilo, da je on Gospodar vašega života, da njemu pripada prvo mjesto u vašem životu, da je on vaša najveća vrijednost te da ste puno toga spremni žrtvovati za tu istinu svoga života u Bogu?
Želim vam ovdje snažno naglasiti da milost celibata, slobodno preuzeta po đakonskom ređenju te odgovorno čuvana i njegovana, za one koji su pozvani i koji slobodno i konačno pristaju uz nju, postaje konkretni način ispunjenja cjelovitoga iskustva prave ljubavi. Celibat je poseban put i ujedno ispunjenje ljubavi prema kojoj teži svaki čovjek. Valjanost savršene uzdržljivosti, kao znaka trajne ljubavi, Drugi vatikanski koncil je izrekao sljedećim riječima: »Crkva je tu savršenu uzdržljivost radi Kraljevstva nebeskoga uvijek držala u osobitoj časti, kao znak i poticaj ljubavi te kao osobito vrelo duhovne plodnosti u svijetu« (Lumen gentium, 42).
6. Arkanđeo Gabriel svojim imenom govori o Božjoj snazi; on je ujedno i anđeo Radosne vijesti. Upravo on poziva Blaženu Djevicu Mariju da se posvema pouzda u Božju Riječ, radi Božjega plana ljubavi. On nam govori na koji način prepoznati Božju volju u svome životu, kako ju prihvatiti i ostvariti. On nas poučava kako prepoznati Božju ljubav prema čovjeku i svijetu; kako se predati Božjem nadahnuću.
Dragi ređenici, pozvani ste čuti što to Gabriel ima vama reći o Božjoj volji; na koji to način trebate biti vidljivi Kristovi svjedoci, proroci kršćanske novosti, djelatnici nove evangelizacije; na koji način u ljubavi služiti bližnjima, osobito najpotrebnijima i tako biti suradnici Božjega djela stvaranja i spasenja u svijetu.
7. Rafaelovo ime izriče istinu da Bog liječi i da je naš suputnik na životnome putu. Gospodin je suputnik kao liječnik i supatnik. Arkanđeo Rafael govori tko vodi naš život i koji je naš cilj; tko ravna svijetom i koja mu je svrha? Vi, dragi ređenici, kao služitelji oltara bit ćete poslužitelji Euharistije. Euharistija je vrhunac naše povezanosti s Bogom. Po njoj, kao Crkva, postajemo Kristovim tijelom. U svojoj prisutnosti, u posvećenom kruhu i vinu Bog nam daje »lijek besmrtnosti«, kako su stari nazivali Euharistiju. Bog tako postaje našim suputnikom, da bismo i mi, snagom njegova Duha bili kruh za druge, da bismo poput arkanđela Rafaela bili tješitelji i liječnici svojom dobrotom.
Ako Krista svakodnevno prihvatite za svoga saveznika i suputnika, On će uvijek hodati s vama. On će uvijek biti s vama, a kad to bude potrebno nosit će vas na svojim ramenima.
8. Dragi kandidati za red đakonata, danas na blagdan svetih arkanđela u zahvalnosti možete promatrati svoj život kao veliki put prema Bogu, prema pobjedi koju nam je navijestio sveti arkanđeo Mihael i slavi koju nam je Isus obećao: »Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega« (Iv 1,51).
Dragi ređenici, Bog nam daruje anđele ne da bismo pobjegli iz svijeta i bili manje ljudi, nego da bismo po svome služenju svijet učinili anđeoskim. Stoga rado ponavljam riječi pape Benedikta XVI., izrečene u ovoj prvostolnici 5. lipnja prošle godine: »Potičem vas da ne klonete duhom, nego da ostanete budni u molitvi i duhovnom životu da biste plodonosno mogli ispunjavati svoje služenje (…). Velikodušno primajte one koji kucaju na vrata vašega srca, nudeći svakome darove koje vam je božanska dobrota povjerila. Ustrajte u zajedništvu sa svojim biskupom i u međusobnoj suradnji. Hranite svoje brižno zauzimanje na izvorima Svetoga pisma, Sakramenata, neprestane hvale Bogu, otvoreni i poučljivi djelovanju Duha Svetoga; tako ćete biti učinkoviti djelatnici nove evangelizacije na koju ste pozvani da je ostvarite zajedno s vjernicima laicima« (Svečana molitva Večernje u zagrebačkoj katedrali, Nagovor Svetog Oca Benedikta XVI., Zagreb, 5. lipnja 2011.).
Dragi kandidati za red đakonata, milost koju ćete danas primiti dar je vama samima, ali i čitavoj Crkvi. Zahvalni smo što ste imali hrabrosti odgovoriti Božjem pozivu. Neka vas na životnome putu i u đakonskom služenju prati nebeski zagovor Presvete Bogorodice Marije, Prečiste Djevice, blaženoga Alojzija Stepinca, neustrašivoga pastira, primjera apostolskog žara i kršćanske čvrstoće te svetih arhanđela Mihaela, Gabriela i Rafaela.
Draga braćo i sestre u vjeri, vama, vašoj ljubavi i vašim molitvama preporučujem ovu našu braću koja sada primaju sveti red đakonata. Amen.
