Aktualnosti

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je u Rimu u subotu, 14. veljače, proslavu blagdana sv. Ćirila i Metoda koji se prema rimskome običaju slavi na dan preminuća sv. Ćirila.

Kako proslavu blagdana svete braće svake godine organizira jedan od slavenskih zavoda, ove je godine ta časna obveza pripala Papinskome hrvatskom zavodu sv. Jeronima. Stoga je na početku euharistijskoga slavlja rektor mons. Jure Bogdan izrazio svoju radost i zadovoljstvo što ove godine, točno na 1146. obljetnicu preminuća sv. Ćirila, može pozdraviti sve nazočne na ovoj proslavi, osobito uzorite kardinale i biskupe te članove diplomatskoga zbora pri Svetoj Stolici i Talijanskoj Republici čije zemlje imaju posebne veze sa Slavenskim Apostolima.
 
Evanđelje današnjega blagdana govori o Isusovom uzašašću kada je apostole poslao da pođu po svem svijetu i propovijedaju Radosnu vijest svim stvorenjima. U homiliji je kardinal Josip Bozanić istaknuo da su i sveta braća Ćiril i Metod čuli ovaj Kristov poziv odazvavši mu se s velikim žarom.

Evanđelje nam pokazuje, nastavio je Kardinal, da „poslanje Crkve nalazi svoje zadnje utemeljenje i vlastitu zakonitost u Isusovoj proslavi“ što se očituje i u arhitekturi starokršćanske bazilike Sv. Klementa u kojoj sve „progovara o otajstvu Božjem u povijesti Crkve i ljudi“. Kardinal Bozanić osobitu je pozornost skrenuo na mozaik u apsidi bazilike s bogatom biblijskom tipologijom: Motiv Krista na križu doslovno je „isprepleten“ s prispodobom o trsu i lozi tako da se križ očituje kao stablo života u raju iz kojega izviru četiri životvorne rijeke.

„U tome vidimo prikazanu životnost Crkve i kršćanstva; vidimo križ kao nositelja života u izobilju koji nam je predan preko biblijske slike o lozi i trsovima. Tako je prikazana cijela povijest spasenja čiji je centar utjelovljenje Božjeg Sina i njegova otkupiteljska žrtva na križu“, objasnio je Kardinal. Upravo sveti Pavao u drugom čitanju iz Poslanice Efežanima upućuje na dimenzije Kristove ljubavi koje, kako je istaknuo Kardinal, možemo prepoznati i u ovoj crkvenoj građevini: „U ovoj bazilici shvaćamo bolje mjeru križa. Smjernice kršćanskog života dolaze nam od križa. Ovo je dužina i širina, visina i dubina Crkve i kršćanskog života.“


 
U nastavku homilije kardinal Bozanić je podsjetio na sv. Ivana Pavla II., papu Slavena, koji je bio „veliki promicatelj evanđeoskog, kulturnog i duhovnog djela svetih Ćirila i Metoda“ te je „tijekom cijelog svog pontifikata u različitim prilikama govorio s velikim poštovanjem i ljubavlju o slavenskim apostolima“. Kardinal Bozanić osobito je izdvojio zauzetost pape Ivana Pavla II. za jedinstvo kršćana utemeljeno na uvjerenju da obje tradicije, zapadna i istočna, pripadaju jednoj kršćanskoj Europi.

„Slaveni su ušli na svjetsku pozornicu smjestivši se između ove dvije strane i u vremenu koje je slijedilo iskusili su i sami tragične učinke šizme; bili su i sami podijeljeni, kako je bio podijeljen i europski svijet. Ova intenzivna želja za duhovnim jedinstvom svih vjernika u Kristu nadahnula je dvojicu svetih braće u njihovom poslanju, usmjerenom k cilju da od naroda koje su evangelizirali, u rađajućoj Europi načine svezu jedinstva između istoka i zapada“, rekao je Kardinal navodeći riječi sv. Ivana Pavla II.
 
Spomenuo je također njegovu encikliku „Slavorum apostoli“ iz 1985. godine iz koje je naveo jednu važnu rečenicu za Hrvatski narod: „Zahvaljujući apostolatu sv. Ćirila i Metoda učvrstilo se kršćanstvo koje je već bilo ukorijenjeno u Hrvatskoj“ (br. 24). Naime, kako je objasnio Kardinal, u pojedinim je dijelovima Hrvatske sve do naših dana njegovana glagoljaška baština te je sveta misa rimskoga obreda slavljena na staroslavenskom jeziku što je poslužilo i kao važan argument tijekom rasprave o liturgijskom jeziku na Drugom vatikanskom saboru.

Ovaj nam primjer pokazuje, zaključio je Kardinal, da „svaki od nas, potječući iz različitih naroda, danas ovdje okupljen, može istaknuti jedan posebni vid vjerskog života svog vlastitog naroda, što je bogatstvo za Crkvu i, u razmjeni darova, izvor novih evangelizacijskih inicijativa“.
 
Osvrćući se opet na tipologiju mozaika u apsidi bazilike, kardinal Bozanić je upozorio na plodove križa-stabla života koji su prikazani u mnoštvu proroka i mučenika. Živa vjera koju su posvjedočili mučenici vidljiva je u našim mjesnim crkvama koje crpe snagu iz proročkoga znaka života i smrti mučenika, istaknuo je Kardinal.

Naveo je i primjer bl. Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika, koji je kao pitomac Papinskoga zavoda „Germanicum et Hungaricum“ dolazio i u ovu baziliku. U njoj je molio „za vlastito zvanje i poslanje koje ga je očekivalo, ne znajući da će upravo i sam postati loza izrasla iz križa za životnost Crkve u vrijeme totalitarizama dvadesetog stoljeća“.



„S velikom nadom molimo za njegovu kanonizaciju i zahvaljujemo Gospodinu za svjedočanstva tolikih pastira naših Crkava, koji su se istakli u vremenu komunizma“, poručio je kardinal Bozanić. Prisjetio se i svih koji pate u svijetu, a osobito Ukrajine: „Ne možemo zaboraviti Ukrajinu i patnje koje proživljava zbog nepravde i nasilja koje uništavaju sve razumljive jezike.“
 
U zaključku je homilije pozvao sve nazočne da pogled uprave u Krista, kako kaže jedan natpis na mozaiku, kako bi ukorijenjeni u Njemu mogli donositi plodove za vječnost: „Naš pogled je pogled vjere koji treba biti preveden također danas, prije svega na jezik nade. Pozvani smo donositi svijetu pogled nade u kojem naša ljubav ne izgleda preslaba.“
 
Prije završetka euharistijskoga slavlja rektor mons. Jure Bogdan zahvalio je dominikanskoj zajednici pri bazilici Sv. Klementa na čelu s njihovim priorom o. Johnom Cunninghamom: „Željeli bismo izraziti našu zahvalu i ocima dominikancima, čuvarima ovoga ekumenskog svetišta, svetišta susreta i dijaloga među kulturama i narodima.“

Osobito je zahvalio „Faroskim kantadurima“ iz Staroga Grada na otoku Hvaru, koji su glagoljaškim napjevima pratili liturgijsko slavlje. Evanđelje je otpjevao don Ivica Huljev, dugogodišnji starograjski župnik, a sada župnik u Komiži na otoku Visu. Također je zahvalio hrvatskim bogoslovima iz Zavoda „Germanicum et Hungaricum“ koji su ministrirali te hrvatskim sestrama milosrdnicama i drugim časnim sestrama koje su pomogle u organizaciji proslave.
 
Euharistijsko je slavlje završilo procesijom sa svijećama, uz pjevanje litanija svih svetih na pučkom napjevu, iz središnje lađe bazilike do kripte gdje je grob sv. Ćirila. Tamo je pročitan odlomak iz Žitija Konstantinova o preminuću sv. Ćirila. (Konstantin mu je krsno ime, a kada je pred smrt stupio u redovnike, uzeo je ime Ćiril.)


 
Proslava je nastavljena u klaustru dominikanskoga samostana gdje su sestre milosrdnice iz Zavoda sv. Jeronima priredile prigodni domjenak.

Na svečanom euharistijskom slavlju u bazilici Sv. Klementa gdje je pokopan sv. Ćiril, koncelebrirali su uz kardinala Bozanića brojni kardinali i biskupi: mađarski primas kardinal Péter Erdő, nadbiskup Ostrogoma i Budimpešte i predsjednik Vijeća europskih biskupskih konferencija; kardinal Dominik Duka, praški nadbiskup i njegov prethodnik kardinal Miloslav Vlk; kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup; kardinal Franc Rodé, ljubljanski nadbiskup u miru i pročelnik u miru Kongregacije za posvećeni život; kardinal Jozef Tomko, pročelnik u miru Kongregacije za evangelizaciju naroda; nadbiskup msgr. Cyril Vasil', tajnik Kongregacije za istočne Crkve; msgr. Peter Rusnák, grkokatolički biskup Bratislave; pomoćni biskup Košica msgr. Stanislav Stolárik; msgr. Ivica Petanjak, imenovani biskup krčki; apostolski vizitator grkokatoličke Crkve u Bjelorusiji arhimandrit Sergius Gajek; te oko 110 svećenika.

Među njima su bili poglavari i pitomci papinskih, slavenskih zavoda: hrvatskoga, slovačkoga, češkoga i slovenskoga, te drugi svećenici iz slavenskih naroda na službi ili studiju u Rimu, rektori rimskih zavoda, profesori papinskih sveučilišta, članovi raznih dikasterija Rimske Kurije. Svetoj su misi također nazočili brojni veleposlanici pri Svetoj Stolici i drugi diplomatski djelatnici: Filip Vučak - Republika Hrvatska, Slavica Karačić - Bosna i Hercegovina, Pavel Vošalík - Češka, Mirko V. Jelić - Srbija, te drugi diplomatski djelatnici iz Bugarske, Grčke, Hrvatske, Mađarske, Makedonije, Slovačke, Slovenije  i Crne Gore.