Aktualnosti

KARDINALOVA HOMILIJA

Središnje euharistijsko slavlje u prigodi proslave blagdana sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu u Zagrebu u utorak 13. lipnja predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.



U koncelebraciji bili su provincijalni ministar Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Josip Blažević, provincijalni ministar Slovenske provincije sv. Josipa franjevaca konventualaca fra Milan Kos, gvardijan Svetoduškog samostana fra Tomislav Glavnik, domaći župnik fra Martin Jaković, svećenici Gornjogradskoga dekanata, kao i župnici susjednih župa. Uvodeći u slavlje, kardinal Bozanić istaknuo je sv. Antuna kao sveca koji okuplja narod, koji vodi do Boga.



Danas pred nama svijetli sveti Antun Padovanski kao svetac u kojem se Bog koji je izvor i graditelj svake svetosti proslavio svojim djelima. Milost je Božja mogla kod Antuna izgraditi tako velikog sveca, jer je Antun bio otvoren Božjoj milosti i jer je usko s njom surađivao. I nas Bog zove da surađujemo s njegovom milošću koju nam neprestano daje, rekao je kardinal Bozanić na početku homilije. Podsjećajući na životni put od rodnog Lisabona, ulaska u kolegij kanonika augustinijanaca u Lisabonu, potom odlaska u Coimbru, kardinal je posebno naglasio kako je odlučan trenutak u svečevu životu bio onaj kad su u Coimbru bili dovezeni zemaljski ostaci petorice franjevaca koji su umrli mučeničkom smrću u Maroku gdje su bili pošli tamošnjem stanovništvu naviještati Isusovu Radosnu vijest. „Zadivljen njihovim primjerom Fernando ih je odlučio nasljedovati.



Ostavio je mir i sigurnost samostana i zavodljivost znanstvenoga rada te poželio postati članom novonastalog franjevačkog reda kako bi se kao franjevac misionar posvetio propovijedanju. Pristupio je franjevcima u Coimbri, te je uzeo ime Antun. Bio je spreman život okruniti mučeništvom, pa se brodom uputio u Maroko. No, putovi providnosti doveli su njegovu životnu lađu na Siciliju".



Spomenuo je i susret sa sv. Franjom, te kako je iznenada zabljesnuo iz svoje skrovitosti u Forliju tijekom jednog svećeničkog ređenja gdje je zamijenio propovjednika. „Tu ga je dobri Bog u svom nedokučivom naumu postavio na svijećnjak. Od tada je počeo svijetliti i privlačiti svojom karizmom".



Kardinal je ukazao i na razmišljanje koje je o mjestu i ulozi svetaca u Crkvi i svijetu zapisao sam sv. Antun: „U ovoj tamnoj dolini sveci blistaju kao zvijezde na nebeskom svodu. Sveci su zaista zvijezde i Krist ih drži pod pečatom svoje providnosti da se ne pojave kada sami zažele, već da budu spremni na trenutak koji je On predodredio. I kada čuju da u njihovu srcu odzvanja glas Njegove zapovijedi onda s tajnovitih područja kontemplacije prelaze na djela koja Krist od njih zahtijeva". Kao da govori o sebi, dodao je kardinal. Posvijestio je kako sv. Antun nije naviještao svoju poruku, „ono što se njemu sviđalo, nego Riječ Božju, Riječ koju je slušao i poslušao s ljubavlju.



On je Božju Riječ prihvatio i dopustio da ona mijenja njegov život, kako bi i sam postao živa Božja Riječ. Shvatio je da je Božja Riječ istinska mudrost. On se prepustio toj Riječi koja mu je otvarala put do čovjeka, jer čovjek koji živi zajedništvo s Bogom, u miru je sa sobom i blizak je braći i sestrama s kojima se susreće. U Antunovu životu prepoznajemo neodoljiv poziv služitelja Božje Riječi. Njegova učenost i svetost bili su sredstvo te Riječi na putu do čovjeka, do čovjeka koga je pripremao za prihvaćanje Božjeg milosrđa.



U osvrtu na drugo misno čitanje kardinal je podsjetio kako nas sv. Pavao potiče da istinujemo u ljubavi. „Živjeti po Istini i živjeti u ljubavi, to je kršćanski poziv. Sv. Pavao u ovom dijelu poslanice koji smo čuli govori ne samo o jedanaestorici, nego govori o Crkvi kao cjelini. Crkva kao cjelina sa svim svojim članovima poslana je, ali i osposobljena da u svijetu naviješta i živi Isusovo evanđelje. I Crkva zagrebačka na svojoj Drugoj sinodi promišlja i pita se kako bolje živjeti i naviještati Isusovu radosnu vijest, što bismo trebali činiti da se bolje vidi Božja prisutnost među nama i u svijetu". Kardinal je naglasio kako „u Crkvi nemaju svi istu službu, niti svi na isti način djeluju. Ali svi djeluju kao cjelina, kao jedno tijelo koje treba rasti, razvijati se do punine, do zrelosti.



Tijelo Crkve treba se tako jačati da može odoljeti svim kušnjama, svim napastima, svim zavaravanjima. Crkva na poseban način mora u sebi jačati jedinstvo i cjelovitost vjere da bi mogla naviještati Isusovo evanđelje", jer „Radosna vijest je uvijek prijedlog i poziv. Ona poziva čovjeka da se otvori Bogu, da se onaj koji je obećao biti Božji pa se iznevjerio, povrati Bogu. Crkva uvijek poziva na obraćenje, na kajanje, na pokoru, da bismo kao osobe, kao obitelji, kao nadbiskupijska zajednica, kao narod hrvatski iznova zasjali onim sjajem, onim svjetlom o kojem Isus govori 'Vi ste svjetlost svijeta'". Propovjednik je podsjetio kako je Svetac svega svijeta po svom životu i djelovanju svima nama uzor kako nasljedovati Krista Gospodina. „On je bio čovjek goruće žudnje za Bogom, pa je i duše osvajao za Boga.



Događala su se i čudesna obraćenja, ali je najveće čudo, čudo Božjeg milosrđa: zavađeni su se mirili, ispravljale su se nepravde, gasila se mržnja i mir je silazio u duše i među ljude. To i mi danas molimo jedni za druge. Sveti Antun nas uči i primjerom pokazuje kako kršćanski živjeti, kako staviti Riječ Božju u središte svoga života, kako živjeti po Evanđelju i kako drugima naviještati i svjedočiti Evanđelje".



Neka nam današnji blagdan i Svetac svega svijeta kojega danas slavimo pomogne da u osobnom životu i životu naših obitelji više uzimamo Bibliju u ruke, da pojedinačno i zajedno, a posebno u obiteljima čitamo Evanđelje, da Riječ Božju razmatramo i živimo. Molimo zagovor sv. Antuna u svakidašnjem životu svakoga od nas, osobito u životu kršćanskih obitelji. Molimo njegov zagovor da u svim iskušenjima života osjetimo Božju, očinsku ruku, rekao je na kraju homilije kardinal Bozanić.



Tijekom mise molilo se za pastire Crkve, kako bi ih Svevišnji okrijepio svetošću života i žarom služenja narodu. Molilo se i za mir i radost života u našoj domovini, te da Bog nagradi žrtvu naših branitelja, a sve ispuni trajnom zahvalnošću i istinskom brigom za slobodnu domovinu i pravedan život u njoj. Također je molitva upućena za one koje je ljudska nepravda lišila doma, domovine i životne sigurnosti da im Bog okrijepi srce nadom u pobjedu Njegova mira, a da sve odgovorne potakne na nesebičnu brigu i sućutnost prema svim potrebitima. Darove su prinosila djeca u narodnim nošnjama i prvopričesnici.



Nakon popričesne molitve, riječ zahvale predvoditelju slavlja izrekao je župnik fra Martin Jaković. Prije blagoslova, kardinal Bozanić je rekao kako „u životu postoji nešto što se ne preskače. To su oslonci, to je ono što nas prati. Vjerujem, da je za mnoge od vas to i zavjet sv. Antunu. Zato se k njemu dolazi, osobito na njegov blagdan. Mi smo danas u radosti slavili ovo slavlje i ispunili se milošću koju nam je vjerujem, isprosio sv. Antun". Euharistijsko slavlje uveličao mješoviti župni zbor „Tomislav Talan" pod ravnanjem prof. Katarine Rončević uz orguljsku pratnju Milan Hibšer, mag. art.





(IKA)