HR

Aktualnosti

Objavljeno: 25.12.2017.

Kardinal Bozanić predvodio euharistijsko slavlje svetkovine Rođenja Gospodinova



Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je u zajedništvu s mons. Giuseppeom Pintom, apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj te kanonicima Prvostolnog kaptola zagrebačkog i prebendarima Zbora prebendara Prvostolne crkve euharistijsko slavlje svetkovine Rođenja Gospodinova u zagrebačkoj katedrali.

„Božićno slavlje svake je godine novi dar s neba. Dojam da je Božić ponovno došao iznenada otkriva doduše određenu ljudsku nespremnost, ali ipak više govori o neizmjernosti Božjeg dara koji je tako velik da čovjeka uvijek zatekne, iznenadi. Bog nam se daruje i, nadilazeći sva naša očekivanja, dolazi nam u liku malog djeteta – Božića“, rekao je u uvodu homilije Kardinal.



Naglasio je da je „Bog s nama uvijek, i onda kad u svom životu računamo s Njim, ali i onda kada odbijamo njegovu ljubav i ne mislimo na njega. Uvijek imajmo u srcu istinu da Božja prisutnost iscjeljuje naše rane i daje našemu životu vječni sjaj. Bog i ovoga Božića dolazi svakome od nas, kako vjerniku koji bez vjere ne može zamisliti svoj život, tako i onomu koji misli da je uskraćen za dar vjere. Svima nam je potrebno ponirati u dubinu svoga bića, pronaći u duši izvor čežnje za ljubavlju i slijediti trag Božje prisutnosti u svome srcu (usp. Božićnu poruku 2017. godine, 3).“



Istaknuvši da je Božje „sve“ čovjek, od začeća do naravne smrti, Kardinal je upozorio da se njime ne poigrava nego ga se štiti: „Božje 'sve' su obitelji, zato se njima ne poigrava, nego ih se čuva kao uporište budućnosti. Božje 'sve' su narodi, zato se njima ne poigrava, nego im se omogućuje miran život poštujući njihov kulturni i povijesni identitet. Božje 'sve' je zemlja, zato se njome ne trguje i ne poigrava nego je se čuva kao svetinju vlastitoga doma.



Božje 'sve' su i naši dobri međuljudski odnosi, zato se njima ne poigrava nego ih se učvršćuje rastom međusobnoga povjerenja, dijaloga i opraštanja. Božje 'sve' su na poseban način bolesni, siromašni, napušteni, prognanici zato se njima ne poigrava, nego im se pomaže, ide im se ususret. Božje 'sve' je dostojanstvo: i života, i rada, i zaslužene plaće za rad, i odgoja, i školovanja, i svega onoga što je usmjereno prema čovjekovoj dobrobiti. Danas, na Božić, moramo se pitati koliko smo, kao vjernici, spremni sve to štititi? Uvjeren sam da postoji nedvojbena spremnost i otvorenost za dobro, no svjestan sam da se javlja i pitanje kako to provoditi u djelo.“



Kardinal je ponovio poziv vjernicima da Božju ljubav koja je "razlivena u našim srcima" pretočimo u otajstvo "Saveza u dobru". U njemu se dublje ponire u smisao i razloge naše stvorenosti i postojanja, vidi se šire potreba zajedništva i suradnje među ljudima, nadahnućem postaju ostvarenja i svjedočanstva koja uspostavljaju plodonosnu ljestvicu vrjednota.



„Savez u dobru“ započinje u obiteljima, u odnosima muža i žene, u odnosima prijatelja, suradnika, svih ljudi koji su ljubitelji dobra. Taj je Savez potreban u našoj Crkvi i u hrvatskoj domovini. On je drugo ime blagoslova, blage, dobre Riječi nasuprot svemu što širi strah, netrpeljivost i nepovjerenje. (Božićna poruka 2017.).



„Jasno je da najprije treba krenuti od ljudi koji nam daruju ljubav, koji se žrtvuju za druge i zauzimaju za istinu. Otvorimo oči i srca za toliko dobra prisutna među nama! Otvorimo oči za pozitivno u hrvatskom društvu. Pronađimo saveznike u obiteljima koje prepoznaju najveće bogatstvo u djeci kojom ih je Bog obdario, budimo im potpora; pronađimo savezništvo u ljudima koji se brinu za potrebne, koji brane dostojanstvo ljudskoga života, počevši od hrabrih roditelja i medicinskoga osoblja, preko znanstvenika i političara, policajaca i vojnika, do dragovoljaca na raznim područjima.“



Istaknuvši da „novorođeni Isus ne traži druge pobožnosti, doli one koja otklanja sebičnost; niti drugi dar, doli onaj koji ne previđa potrebe bližnjih“, Kardinal je naglasio da je Isus „došao  ponajprije zato da u sebi ne ugušimo potrebu za njegovim milosrđem; da se oslobodimo grijeha, da prihvatimo njegovo opraštanje kao dar koji oslobađa. Nijedan naš grijeh nije toliko velik, da ga Božja ljubav ne bi oprostila i iscijelila naše rane, ako se iskreno kajemo i želimo popraviti svoj život.“



Euharistijskom slavlju prisustvovali su i predstavnici civilnih vlasti na čelu s Predsjednikom Hrvatskog sabora te predstavnici kulturnih i znanstvenih institucija na čelu s Predsjednikom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
Ispišite stranicu: